Potrebe
Meni je mašina otkinula prste, znaš,
on je moj rođak, Petar Kočić mi je rod.
Nije bilo potrebe da ga tješim.
Zašto bih, jednog sentimentalnog jutra
doći će anđeo širokih krila i odnijeće ga
kao što lavica nosi svoje mlade i neće osjećati bol
ni povrijeđen ponos, put će biti nestvarno lak,
ušećeren mimozama i Brahmsovom uspavankom.
Ja imam sve prste, znaš,
rođak je ja, najveći neradnik, pijanica i probisvjet.
(Nije bilo potrebe da ga tješim)
Zašto bih, jedne turobne noći u snu
demon zakržljalih krila i prljavih kandži
zaletiće se u moja leđa, moja prsa, iznuriće me bol
i neprevaziđen strah, put će biti gadljivo težak,
usoljen noktima i šamarima Wagnera.
Nije bilo potrebe da ga tješim,
ali iza zastora, iza kostima,
tresle su se gole moje morbidne potrebe.