gustoća cesta u Hrvatskoj je 474 m / km2, u rasponu od 379 m/km2 u Ličko-senjskoj županiji i 404 m/km2 u
Požeško-slavonskoj do 876 m / km2 u Međimurskoj županiji.
Prosječna gustoća nerazvrstanih cesta u Hrvatskoj je 1.171 m/km², nejednako raspoređena na županijskoj
razini, najniža je u Brodsko-posavskoj županiji (363 m/km²) i Virovitičko-podravskoj (385 m/km2), a
najviše u Primorsko-goranskoj županiji (1.047 m / km²), Međimurskoj županji (2.015 m / km²) i Krapinskozagorskoj županiji(2,204 m / km²).
Prosječna dužina nerazvrstanih cesta u Hrvatskoj je 25 m/stanovniku, dok je najkraći cesta u Brodskoposavska i Vukovarsko-srijemska (7 m/stanovniku). U Dubrovačko-neretvanskoj, prosječna duljina je 35 m
/stanovniku, te u Ličko-senjskoj 70 m/stanovniku, s obzirom na mali broj stanovnika raspoređen na velikom
području. Kao i u razlikama u gustoći i duljini nerazvrstanih cesta po stanovniku u županijama, postoje
značajne razlike i u njihovom stanju.
Društvena infrastruktura
Zbog depopulacije, utjecaja rata i dugoročne gospodarske krize, došlo je do propusta u održavanju
infrastrukture (javne zelene površine, pješačke i biciklističke staze, otvorenih odvodnih kanala, tržnica,
parkirališta), socijalnih i kulturnih sadržaja (društveni domovi, vatrogasni domovi, dječji vrtići i igrališta i
sportski i zabavni sadržaji), što je rezultiralo u slaboj dostupnosti osnovnih usluga za lokalno ruralno
stanovništvo. Na primjer, prosječno 38.42% djece ispod 7 godina su uključeni u sustav predškolskog
obrazovanja (DZS, podaci 2012/2013 godine). Ta razina je još manja u nekim županijama, zbog značajnog
nedostatka vrtića u ruralnim područjima (Prilog IV- Tablica 3). Osim toga, postojeća društvena
infrastruktura je općenito u lošem stanju i neiskorištena.
Općenito stanje osnovnih objekata, društvene i fizičke infrastrukture u ruralnim područjima je nedovoljno
da podupre potrebe ruralnih sredina i ukoliko se ne poboljša bit će i dalje čimbenik u napuštanju ruralnih
sredina i nedostatka socijalne uključenosti.
Informacijsko- komunikacijska infrastruktura
Prema studiji pokrivenosti širokopojasnom infrastrukturom Europe, Hrvatska je malo iza prosjeka EU u
ukupnom standardu i ukupnom fiksnom standardnom širokopojasnom pokrivenosti (97,5% u Hrvatskoj u
odnosu na 99,4% u EU-27 i 94,1% u Hrvatskoj u odnosu na 95,5% u EU-27), ali znatno iza prosjeka EU u
ukupnom NGA pokrivenosti (19,1% u Hrvatskoj u odnosu na 53,1% u EU-27). Hrvatska Strategija
širokopojasnog pristupa, u skladu s Digital Agenda za Europu (DAE), uspostavila je 50% NGA kao svoj
Europa 2020 cilj.Broj i gustoća širokopojasnih priključaka neravnomjerno je raspoređena diljem Hrvatske.
Zagreb ima najveći standard za fiksni bežični pristup i NGA pokrivenost. Osim toga, Međimurska,
Primorsko-goranska, Zadarska, Splitsko-dalmatinska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija
imaju najviši standard za fiksni bežični pristup. Nijedna regija nema NGA pokrivenost preko 35%. Manje
od 0,01% kućanstava ima pristup NGA uslugama u ruralnim područjima na kraju 2012. godine 2,2%
stanovnika nemaju pristup širokopojasnom priključku u 1.025 naselja uglavnom pogođenih ratom,
planinskim područjima i otocima (tzv. bijele točke). Sive točke pokrivaju 43,1% od ukupnog stanovništva,
uglavnom u ruralnim i prigradskim naseljima ispod 2.000 stanovnika.
Strateško planiranje na lokalnoj razini
Strateškim i planskim dokumentima na lokalnoj razini sastavljeni su od velikog broja jedinica lokalne
samouprave, za razdoblje do 2013. godine. Za novo razdoblje 2014. - 2020., nova Nacionalna strategija
66