Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i | Page 131
izbjeći neke utemeljene prigovore kritičara afirmativne akcije predlažući umjereni oblik
afirmativne akcije (UAA).
Vodite čitatelja kroz rad na način da ukažete na ono što ste do sada izložili i
razmotrili te navedite što ćete nastojati učiniti u dijelovima rada koji slijede.
Kako je i UAA vrsta afirmativna akcije, a budući da se radi o prijedlogu koji na neki način
oslabljuje izvorni oblik afirmativne akcije, predlažem da uobičajene programe afirmativne
akcije na koje se u kritikama referiralo nazivamo strogom afirmativnom akcijom (SAA).
Prije toga, podsjetimo se konteksta u kojem se uopće raspravlja o pravednosti programa stroge afirmativne akcije (SAA). Budući da otvorena i prikrivena diskriminacija povređuju pravo žena na jednak tretman, žene kao građanke nemaju iste mogućnosti da
postignu željenu društvenu poziciju, posao i standard kojeg imaju muškarci. Statistike
potvrđuju da su muškarci u privilegiranom položaju, tj. da ostvaruju stanovita dobra
upravo zbog postojanja ove nepravednosti. Vlast svake zemlje ima obvezu jednako se
brinuti o sudbini svih svojih građana, što znači ispravljati ovakve nepravednosti na
najbolji mogući način. Treba reći da kritičarima SAA nije cilj braniti praksu primarne
diskriminacije nad ženama, već dokazati da praksa SAA nije primjereno sredstvo vlasti
za ispravljanje takvih nepravednosti. Preciznije, čini se da smatraju da SAA proizvodi
jednaku vrstu zla koju generira i primarna diskriminacija (u otvorenom ili prikrivenom
smislu) ili čak i veću.
U potpunosti bih se složila sa
Jasno istaknite vaše stavove – s čime se slažete, s čime ne i zašto.
svakim tko tvrdi da dva zla ne mogu proizvesti dobro. Međutim, možemo li u potpunosti
izjednačiti zlo primarne diskriminaciju i SAA? Ne bih rekla. R. Dworkin, primjerice, ispravno primjećuje da je primarna diskriminacija zloćudna vrsta diskriminacije, tj. zloćudnija u
odnosu na SAA jer odražava uvjerenja i predrasude usmjerene protiv žena. Naprotiv, praksa SAA nije izraz bilo kakvih predrasuda i stereotipa, već praksa nastala sa željom da ih
se iskorijeni. Branitelji SAA, očito i s dozom osjećaja krivnje, često naglašavaju da je SAA
nužna, ali samo na kratki rok kako bismo izbrisali dugoročne nepravedne posljedice spolne
diskriminacije koje se ne mogu riješiti na drugi način. Što god mislili o SAA, valja naglasiti
da moralni status primarne diskriminacije i SAA ne može biti identičan.140
Tek 6F