Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i | Page 131

izbjeći neke utemeljene prigovore kritičara afirmativne akcije predlažući umjereni oblik afirmativne akcije (UAA). Vodite čitatelja kroz rad na način da ukažete na ono što ste do sada izložili i razmotrili te navedite što ćete nastojati učiniti u dijelovima rada koji slijede. Kako je i UAA vrsta afirmativna akcije, a budući da se radi o prijedlogu koji na neki način oslabljuje izvorni oblik afirmativne akcije, predlažem da uobičajene programe afirmativne akcije na koje se u kritikama referiralo nazivamo strogom afirmativnom akcijom (SAA). Prije toga, podsjetimo se konteksta u kojem se uopće raspravlja o pravednosti programa stroge afirmativne akcije (SAA). Budući da otvorena i prikrivena diskriminacija povređuju pravo žena na jednak tretman, žene kao građanke nemaju iste mogućnosti da postignu željenu društvenu poziciju, posao i standard kojeg imaju muškarci. Statistike potvrđuju da su muškarci u privilegiranom položaju, tj. da ostvaruju stanovita dobra upravo zbog postojanja ove nepravednosti. Vlast svake zemlje ima obvezu jednako se brinuti o sudbini svih svojih građana, što znači ispravljati ovakve nepravednosti na najbolji mogući način. Treba reći da kritičarima SAA nije cilj braniti praksu primarne diskriminacije nad ženama, već dokazati da praksa SAA nije primjereno sredstvo vlasti za ispravljanje takvih nepravednosti. Preciznije, čini se da smatraju da SAA proizvodi jednaku vrstu zla koju generira i primarna diskriminacija (u otvorenom ili prikrivenom smislu) ili čak i veću. U potpunosti bih se složila sa Jasno istaknite vaše stavove – s čime se slažete, s čime ne i zašto. svakim tko tvrdi da dva zla ne mogu proizvesti dobro. Međutim, možemo li u potpunosti izjednačiti zlo primarne diskriminaciju i SAA? Ne bih rekla. R. Dworkin, primjerice, ispravno primjećuje da je primarna diskriminacija zloćudna vrsta diskriminacije, tj. zloćudnija u odnosu na SAA jer odražava uvjerenja i predrasude usmjerene protiv žena. Naprotiv, praksa SAA nije izraz bilo kakvih predrasuda i stereotipa, već praksa nastala sa željom da ih se iskorijeni. Branitelji SAA, očito i s dozom osjećaja krivnje, često naglašavaju da je SAA nužna, ali samo na kratki rok kako bismo izbrisali dugoročne nepravedne posljedice spolne diskriminacije koje se ne mogu riješiti na drugi način. Što god mislili o SAA, valja naglasiti da moralni status primarne diskriminacije i SAA ne može biti identičan.140 Tek 6F