Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i

žene i muškarci trebaju biti nejednako tretirani. Upravo je postojeća praksa prema kojoj se za poslove u vojsci preferiraju muškarci, a u predškolskim i odgojnim ustanovama žene, opravdana standardnim stajalištem. Trebamo li stoga prihvatiti da postojeće spolne uloge nisu diskriminatorne jer slijede spolne razlike? *** Činjenica je da esencijalistički stav o različitosti muškaraca i žena nije rijedak ni u suvremenoj literaturi. Primjerice, jedna od ključnih osoba ženske scene, C. Gilligan, zagovara stav da su muškarci i žene različiti u načinu moralnog rezoniranja i ponašanja.115 Budući da se većina sudionika u raspravi slaže da su muškarci i žene na neki način ipak različiti, nije li različiti tretman uistinu opravdan? Da bismo odgovorili na pitanje o opravdanosti različitog tretmana žena i muškarca, treba najprije razjasniti jedno drugo pitanje. Jesu li spolne različitosti koje primjećujemo utemeljene na muškoj i ženskoj monolitnoj i nepromjenjivoj naravi ili su takve osobine i prihvaćanje odgovarajućih vrijednosti posljedica dugotrajne društvene prakse u kojoj su muškarci žene zauzimali različite društvene položaje? Ovo pitanje otvorit će dva nova: Ako su spolne različitosti društveno konstruirane, ne bi li trebalo takve umjetne razlike otkloniti, a ne podržavati nejednakim tretmanom muškaraca i žena? Ako pak muškarci i žene i jesu različiti, znači li takav stav o različitosti muškaraca i žena i potrebu da budu različito tretirani na način da žena zarađuje manje za isti posao, da radi na slabije plaćenim poslovima ili da ne zauzimati ključna mjesta u javnim službama? Poželjno je jasno postaviti pitanja na koja se u radu nastoji odgovoriti. Činjenica je da se temeljna društvena uloga žene stoljećima svodila samo na majčinstvo, brigu za djecu i dom ili njegovanje drugih. Muškarci su za to vrijeme sudjelovali u javnim poslovima, obrazovali se, gradili karijere, odlazili u vojsku i ratove. U podređenom položaju u društvu u kojem su na mjestima moći dominirali muškarci, žene su razvijale i njegovale karakteristike poput podložnosti, ovisnosti, sklonosti da ugode, gubitku inicijative i slično, kojima su ugađale dominantnoj grupi i njihovim potrebama.116 Čak i kada se ne bi radilo o različitim ‘muškim’ i ‘ženskim’ prirodama, duga povijest različitog življenja i ciljeva mogla je dovesti do toga da se formira ‘ženska’ i ‘muška’ ljestvica moralnih vrijednosti, svojsta f

Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i | Page 120