Pitanja i odgovori o mehanizmu za evidenciju ponašanja - Matrici PITANJA I ODGOVORI MATRICA | Page 10

jako mnogo upornosti i truda da bismo je se riješili. Neka djeca dolaze u školu sa već
razvijenom navikom, i ako to učitelj /nastavnik primijeti i skrene pažnju roditeljima, a oni
kažu da je to njima u redu i da oni ne žele da se posvete iskorjenjivanje navike kod svog
djeteta, to je njihovo pravo. Ono zbog čega griženje noktiju stoji u matrici je činjenica da je
to viktimogeni indikator i da se ovo ponašanje pojavljuje kod određenog broja djece koja su
izložena nasilju. Dakle, ako nastavnik primijeti da dijete, posebno ono koje ranije to nije
radilo, grize nokte ili ima neki drugi oblik ponašanja (npr. čupkanje kose, razni oblici
samopovređivanja) to naravno treba da evidentira. Pedagog i psiholog u suradnji sa
roditeljima i djecom će utvrditi zašto dijete grize nokte i, u zavisnosti od razloga, nastojaće
da mu pomognu.
Roditelji koji ne vide ništa loše u tome da ime dijete grize nokte moći će to i da kažu svom
pedagogu.
Mnoge navedene šifre se odnose na normalno ponašanje tinejdžera u pubertetu, zašto se
to smatra indikatorom?
Ovo pitanje se najverovatnije odnosi na viktimogene indikatore i zaista, u fazi puberteta i
adolescencije, većina djece izjavljuje kako ih niko ne voli i kako su svi protiv njih. Ali, postoji
razlika između normalnih razvojnih karakteristika tinejdžera i ponašanja tinejdžera koji ima
problem. Jedan od problema danas je što mi, kao roditelji. normaliziramo ono što nije
normalno pripisujući to fazama. Pa se npr. pod “fazom” tretira da više ne voli školu, da bježi
iz škole, da eksperimentira sa svim i svačim, da mu je sve glupo i dosadno, da ništa nema
smisla…
Tinejdžer/ka koji se posvađao/la sa prijateljem/prijateljicom ili prekinuo/la a sa djevojkom/
momkom naravno da je tužan/na, osjeća se usamljeno, ali se nosi sa svojim emocijama i one
jenjavaju u razumnom vremenu. S druge strane, tužan, usamljen i anksiozan tinejdžer kod
kojeg emocije ne prolaze niti se smanjuju po intenzitetu nakon par dana do par sedmica
znak su da djetetu treba pomoći. Nagle promjene u izgledu, velike promjene težine,
konstatne izjave kako je sve bezveze, kako ništa nema smisla, dugotrajno povlačenje od
ostalih, bilo koji oblik samopovređvanja, mogu biti indikator da dijete treba pomoć.
Promjene raspoloženja koje su neobično intenzivne, nagle i ponavljajuće nisu tipične.
Promjene u nekim temeljnim odrednicama ličnosti (dijete koje je bilo savjesno, odjednom
ne radi zadaće, ne uči, kasni..) nisu tipične. Loše ocjene, posebno ako se to dogodi naglo i
posebno iz predmeta koji su mu uvijek dobro išli, treba da budu razlog za usmjeravanje
dodatne pažnje.
Ne može se sve podvesti pod “fazu” jer “izlazak iz faze” traži pozitivna razrješenja kako bi
daljnji razvoj u svakom smislu bio progresivan i pozitivan.
Zašto u matrici nema socijalno-psiholoških indikatora?
Ovo je jako dobro pitanje. U ovoj frazi imaju dva dijela: socijalno – psihološki i indikatori. Sve
što vidite u matrici je socijalno i psihološko. INDIKATOR je po definiciji ponašanje povezano
sa nekom socijalnom ili psihološkom odrednicom (npr. za nekoga kažemo da je vrijedan na
osnovu toga što ga gledamo kako obavlja neki posao, dakle na osnovu indikatora, a to je
ponašanje). Niko ne može da zna da je dijete usamljeno (psihološka karakteristika) ali može
na osnovu neverbalnih znakova (INDIKATORA kao što su npr. gleda u drugu djecu, ali im ne
prilazi) da kaže da dijete DJELUJE USAMLJENO. Dakle, ovo jeste matrica u kojoj se nalaze