isključivo opisi PONAŠANJA, a ne opisi karakteristika, odnosno kvalifikacija. I u tome jeste sva poenta. Nastavnici mogu vidjeti samo ponašanje, roditelji mogu vidjeti samo ponašanje, a na osnovu njega pretpostavljati emocije i doživljaje djeteta. Jedno je evidentirati da se dijete“ sukobljava sa nastavnikom”, a potpuno je drugo reći da je dijete“ bezobrazno”. U prvom slučaju konstatujemo ponašanje za koje treba naći uzrok i pomoći djetetu i nastavniku da bolje surađuju, a u drugom djetetu pripisujemo karakteristiku koja ga stigmatizira, prebacuje krivicu za odnos nastavnik-dijete na dijete, i treće, kaže da se tu ne može ništa preduzeti jer je dijete“ bezobrazno”. To je upravo ono što se ovom matricom i želi postići – da se izbjegnu laičke interpretacije osobina djece na osnovu njihovih ponašanja i da se djeci pomogne na pravi način.
Zašto u matrici nema definisanog odnosa nastavnika prema djeci?
Način kako se nastavnici odnose prema djeci nije predmet ove matrice, mada se u nekim slučajevima roditelji s pravom pitaju i negoduju u vezi odnosa nastavnika prema učenicima. Evaluacija rada nastavnika od strane učenika je važna tema i njome treba da se bave stručnjaci, baš kao i svim drugim elementima koji u konačnici treba da poboljšaju odgojno – obrazovne prakse u školama.
Kako možete šifrirati djecu po načinu oblačenja a ne pitati se kakvog je ko imovinskog stanja?
Matrica nije šifriranje, nego evidentiranje ponašanja. Ukoliko dijete dolazi higijenski zapušteno, to i treba da bude evidentirano. Djeca mogu prolaziti kroz ozbiljno zanemarivanje u porodici što se ogleda i u higijenskoj zapuštenosti. Osim toga, promjena u higijenskim navikama može biti indikativna za pedagoga i treba utvrditi razloge za to.