Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 84
82
Tamara Jecić
pretvorio u pravo malo umetničko delo – savršeno pravilan beli štapić
zašiljen na vrhu. Pošto je stavio više trave nego što je trebalo, posle
nekoliko dimova shvatio je da se oseća lako, lako kao perce, i čim je
poslužio čaj od nane, stuštio se iza paravana u dnevnoj sobi. A onda
se pojavio onako kako je želeo da izgleda.
Mislio je često u poslednje vreme kako bi mogao tu svoju opsesiju
da pokaže Tanji i pitao se kakva bi bila njena reakcija. Nije lako naći
ženu koja ti se dopada i koja te prihvata takvog kakav si. Pitao se da
li bi zaista ta žena, koja nikada nije bila u ovakvoj priči, bila uzbuđena
ili bar zainteresovana.
Nikada Ivan nije petljao sa neiskusnim ženama. Znao je kakve
želi – i takve je tražio. Jake žene, moćne, ili veoma lepe žene.
Ipak, fascinirale su ga ove prve, pred kojima je mogao da bude
ono što je ponekad bio.
„Trandža, ti si trandža ili gej, šta si ti?“, otkucala mu je Tanja
zimus, dok su se dopisivali na nekoj društvenoj mreži, pošto joj je
poslao jednu umetničku crno-belu fotografiju muškarca u mrežastim
samodržećim čarapama. Ivan je tu izgubio živce i svašta joj sasuo...
i šta jeste mislio i šta nije, a najviše šta nije. Onda su ćutali neko
vreme, ali su se opet našli na istoj toj mreži.
I evo dokle su došli.
Iskočio je pred Tanju u ružičastim čipkastim ženskim tangama sa
tračicama koje su se vezivale na bokovima, a onda je počeo brzo da
navlači najlonske čarape. Za trenutak se oboma učinilo da će preleteti
preko stola, ali nekim čudom uspe da zadrži ravnotežu.
„Ja nekad sednem kad ih oblačim“, reče ona pa dodade, „Lakše
stopalo sklizne ako se čarapa prstima ruke raširi pri dnu…“
„Znam, gledao sam devojke kako to rade“, reče on i konačno uđe
u te najlonske čarape boje kože, kakve je Tanja retko oblačila jer su
je palile i stiskale.
„Pa, kako ti se dopadam?“, upita i vrcnu kukom, pa onda i drugim,
dok su se ružičaste pantljike tresle.
„Pa, ako ih ti voliš, ok.“
„Ne dopada ti se.“
„Ne, lepe su čarapice, ali sada, u avgustu, ja bih radije da dodirnem
tvoju kožu...“