Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 320

318 Marko Petrović trenutku zasijali kroz nekoliko slojeva farbe i odmah bi ostajao sam. Tako je Dača odlučio da će to biti njegova najveća tajna i da više nikada neće dopustiti da neko vidi te jarke boje. Po dolasku u Beograd počeo je da primećuje da postoje ljudi koji svoj film prave sami i koji koračaju hrabro, isijavajući boje koje su u njima. Mnogo takvih ljudi sretao je u jednom napuštenom bioskopu, koji je tajno puštao filmove vikendom. Isprva je bio uplašen, a onda je na jednoj projekciji filma „La piel que habito“ zapazio dečka koji je sijao tonovima koje Dača nikada nije video, tonovima koji su činili da njegova kolena klecaju i koji su ga potpuno ga očarali. Delovao je tako hrabro i sijao jače od svih ljudi koje je Dača ikada video, dok je njegovo lice zario crvenkasti topli osmeh. Kada je pogledao u njegovom pravcu, mali sloj boje je, prvi put posle mnogo godina, skliznuo niz Dačine rumene obraze. Želeo je da mu se približi, ali nije imao hrabrosti. Sa tim saznanjem upustio se u traganje za tim blistavim neznancem, očaran i spreman da skine sve slojeve sa sebe. Nije uspeo da pronađe stranca, ali je, tragajući, upoznao svoje raznobojne prijatelje, sa kojima bi odlazio na žurke. Svaki odlazak tamo bio je neverovatan, ljudi su tamo bili potpuno ogoljeni i jedni drugima nežnim dodirima skidali sloj po sloj boje urasle u kožu. Milovali su jedni druge i ljubili onda kada najviše boli. Ipak, iako je uživao u tom prizoru, Dača se nije usuđivao da se pridruži u potpunosti, često je stidljivo stajao sa strane. U kasnim večernjim časovima sparnog julskog vikenda Dača i njegovi prijatelji su stajali pred ulazom kluba. Niski tonovi basa odjekivali su kvartom i mešali se sa žamorom i smehom mase šarenolikih ljudi. Sa svakim korakom bas je odzvanjao glasnije i sa svakim udarcem Dačino srce je počinjalo da lupa jače, sjaj boja postajao je sve intenzivniji. Pokreti haotične mase, koji se harmonično objedinjuju u guste slojeve boja impasto majstora. Dok se približava, boje počinju da isijavaju i da ga zaslepljuju. Vazduh postaje vlažniji i gušći, vreme nestaje potpuno i sledi ekstaza. Dača je osetio je kako iza njega stoji neko i kako svojim sjajem počinje da topi površinski sloj boje sa njegove kože. Intenzitet i dubina do koje su prodirali zraci tog stranca, zatekla je Daču. Radoznalost ga je navela da se okrene i vidi ko je taj stranac. Iza njega je stajala ogromna figura obasjana svim bojama i prošarana jedinstvenim šarama. Oko njegovog lica oreol