Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 308

306 Marjan Manja je u sekundi, ugledavši siluetu Saškine majke. Ćutala je. Svi su ćutali. Ovde je odavno vladala hladnoća koju ništa zagrejati ne može. „Kukavički“, pomislila je Aleksandra i izašla iz stana. *** Budno stanje je počelo da joj izmiče kontroli. Posle umora dolazi presušenost uma i tela. Kada čovek dođe do te granice, ništa ga budnog ne može održati. Profesorka ispred nje se činila mutna i nečujna, a kolege kao crne stvarčice koje su izmicale sve više iz vidokruga. „Aleksandra.“ Glas je odzvanjao u glavi i nije mogla da mu odgovori, a želela je. Odmahnula je glavom, samo to je uspela. „Izvedite je na svež vazduh“, rekla je, dok je Aleksandra čula samo zujanje, a potom spustila glavu. „Forsiraš se previše“, rekla je njena mati, spuštajući šolju kafe pored stola. Namršteno je gledala u iznemoglo lice svoje ćerke. „Znam da ti želiš učiniti sve što je u tvojoj moći, ali nisi humanitarna pomoć. Ljubav se ne pokazuje popuštanjem.“ Pogledala ju je još jedared pa se okrenula u nemoći da prati njenu patnju. Utom je u sobu ušla Saška. „Bože...“, izustila je, gledajući svoju devojku prepolovljenu. Zidovi su bili drečavo zeleni, sve je odisalo životom, sem crne persone na dušeku. Legla je do nje, uvlačeći se u njen zagrljaj i ljubeći oči koje traže sna. „Sve će proći“, tiho je izgovorila, ovlaš dodirujući ušnu školjku. „Kako je u školi?“, upitala je Aleksandra sa osmehom. „Dobro.“ Saška se ugrizla za jezik, ne želeći da kaže istinu. *** ,,Ova trava ne radi“, rekla je Sanja, školska drugarica, dok su sedele na razvaljenim betonskim klupicama blizu srednje škole. Saška je prstima trljala kapke. „Da uzmemo odmah eksere onda?“, upitala je, želeći ekstazu. Želeći mir koji je tražila u opijatima. Sanja se okrenula sa širokim osmehom preko bledog lica: „Jedna lajna, ajde.“ Gledala je u zamućenu drugaricu kako joj pruža karticu sa prahom. Obuzeta alkoholom, prihvatila je novčanicu i uvukla hemiju, sklapajući razne misli. Nagnula se na prljave pločice nepoznatog toaleta, razmišljajući kako izgleda pravo dno dna. Maskirano u neku podnošljivu situaciju, ali se ipak odvija sve vreme, samo ga kasno shvatimo. Svetla u klubu su pružala uticaj raznolikosti u mraku, te se predala zanosu moderne muzike. Počela je da uvija telo upadajući u razne posmatračke oči, a potom joj se i Sanja pridružila, stvarajući otvorenu