Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 265
263
Tanja Antić
BAJKA O SUNCU I SUNCOKRETU
Priča o nama nije drugačija od drugih po srcu i telu, ali jeste po
riziku i osudi. Kako bi Pedro Almodovar rekao: ,,Možeš da napraviš
hiljadu različitih filmova o istoj temi“, tako je i ovo moje iskustvo s
njom podatno za mnogobrojne obrade. Njena lepota i kompleksna
ličnost, moja transrodnost i upornost već četiri godine se sreću u noćnom
klubu. Prosečnom posmatraču ne bi promakao fluid kojim odišemo
kad god se pojavimo. Bez reči, jasne opasnosti za
nezaustavljivo zbližavanje, koje je ionako odradilo svoj automatski
klik još na početku, naš govor tela sinhron je plesu subotnje večeri.
Uverila me je da se može osetiti veći intenzitet emocija i fizičkih nadražaja
od svega doživljenog i pretpostavljenog dotada. Vodim ljubav
s njom svaki put na podijumu za igru naočigled svih, uprkos svim
predrasudama i osudama, a moj jezik prodire u nju strasnije i dublje
od svakog dotadašnjeg falusa njenih ljubavnika jer joj pišem svaki
put nakon susreta na zvaničnu adresu u ordinaciji gde radi, nastavljajući
ljubavnu igru samo nama znanu. Ovo je jedno od pisama koje
je završilo u njenom Inboksu.
Bajka o Suncu i Suncokretu
Živelo jednom jedno Sunce, na čijem nebu mu nije bilo takmaca:
sva druga nebeska tela bila su mu potčinjena otkad je sveta i veka.
Vladalo je tako suvereno otkako zna za sebe. Nije mu bilo ravna ni
po lepoti ni po moći.