Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 26
24
Bojan Krivokapić
Ana je shvatila da su joj noge toliko utrnule da mora da
klekne jer će se u suprotnom srušiti i onda će biti uhvaćena ne delu.
Smogla je poslednje atome snage i nečujno se spustila na kolena. Anđelko
je još nekoliko puta raširio ruke, podigao se na prste pa se spustio,
dva puta čučnuo, ispravio se i naglim pokretom skinuo gaće.
Anine oči su bile raskolačene iako je znala da bi trebalo da zažmuri.
Međutim, kapci kao da su bili ukočeni. Suvih usana i sa srcem koje
joj je lupalo u grlu, Ana je gledala Anđelkove guzove, bele u čvrste.
Odložio je gaće na pantalone, ponovo raširio ruke i, žmureći, počeo
da se okreće. Jedva se suzdržala da ne krikne. Da, to se dogodilo. Videla
je golog muškarca. Videla je ono što nikad ranije nije videla.
Čak ni svog brata Mišiku nije videla golog iako je to mogla, ali uvek
bi se na vreme sklonila ili bi okrenula glavu. Ali sada, ovog prolećnog
dana, pred sobom je videla golo muško telo, i to ne bilo kakvo, već
telo koje joj je skraćivalo dah i palilo vatru ispod pupka. Anđelko je,
kao u transu, širio ruke, podizao jednu pa drugu nogu, spuštao se u
čučanj. Plesao je. Ana je gledala taj ples, pratila svaki pokret, svaki
detalj. Gledala je Anđelkov penis, te se reči setila iako joj je na pamet
prvo pala reč kurac, ali brzo je prizvala penis u pomoć. Guste, kao
ugalj crne dlake, blago ukovrdžane, okruživale su penis, koji je, kako
je Anđelko plesao, počinjao da se diže. Tu je Ana zatvorila oči, ali ih
je već nakon tren-dva otvorila. Otvorio ih je i Anđelko, i dalje je ne
videvši. Desnom šakom je uzeo svoj ud, prevukao kožicu preko pravilnog
crvenog glavića i onda počeo da je povlači gore-dole u ritmu
kojim je plesao. Ubrzo je seo, Ana je mogla da ga vidi samo iz profila,
i nastavio s pokretima gore-dole, povremeno ih ubrzavajući pa
onda usporavajući. Počeo je i brže da diše. Nakon nekoliko jačih trzaja,
Ana je čula glas koji je ispustio, taj glas bola i naglog opuštanja.
Ubrao je nekoliko listova bokvice, obrisao butine i okrenuo se prema
njoj. Pogledi su im se sreli.
Ana je ciknula, brzo je ustala i zateturala se unazad. Anđelko
je dreknuo, pokrio je svoje međunožje šakama, strah u njegovom pogledu
je prešao u bes. Dok je on posegao za gaćama i pokušavao da
ih navuče preko svog još nabreklog uda, Ana je već uveliko trčala
dugom krivudavom ulicom. Toliko je jurila da je mogla da pregazi
sve što joj ide u susret. Nekoliko baba, koje su sedele pred kućama