Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 23
21
Bojan Krivokapić
ANĐELKO
Prve noći u vili „Fazanka“ padale su Suze svetog Lovre. Dan je
bio vreo, a mesec skoro pun, pa suze nisu uspevale da padnu po ružama,
lavandi i menti, koje su se širile po dvorištu. A i komarci su
izvodili svoju odu radosti, što je, u konačnici, potpuno onemogućavalo
povezivanje sa suzama. Granda je pre nekoliko dana čula šuškanje
među knjigama i verovatno pomislila da je u pitanju miš, pa
je poslednja dva-tri dana provela vrebajući i iščekujući ga, valjda u
nadi da će imati priliku da ga lovi i ulovi, jer ipak je ona vižla. Do
dana današnjeg nije ustanovljeno da li je to bio miš ili je, jednostavno,
u trenucima dokolice Granda izmislila prisustvo tog neželjenog gosta.
Suze svetog Lovre, dakle, nisu uspele da se sliju po vili „Fazanka“.
Noć je bila vrela, jedna od najtoplijih otkad postoji to zdanje. Negde
pred zoru, vižla je odlučila da će ipak odustati od noćne smene, popela
se na krevet i zaspala. Vila „Fazanka“ bila je sagrađena početkom
tridesetih godina prošloga veka, u tihoj ulici na pola puta od
reke Mrtvaje do blagog uzvišenja, koje svakako nije brdo, više je
brežuljak, ali ipak u taj ambijent unosi nužnu dinamiku. Ispred trema
granaju se ruže i grmovi lavande, sa strane je stari jorgovan, a pored
stablo breskve. Nijedno od pomenutog rastinja nije tu slučajno, iza
svakog stabla ili grma čuči priča, odnosno buket priča koje objedinjuju
osam decenija postojanja ove kuće. U dvorištu rastu još i kamilica,
bosiljak, korijander i razno drugo začinsko i lekovito bilje.