Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 171
Tajne 169
onda on vidi šta će biti. I još da to mora da se prekine, da nikada više
ne želi da nas vidi zajedno.
On je to prihvatio. I sve mi je to rekô. Još gore, rekô je da smo
bolesni i izopačeni, da je bog protiv toga. Da se to odmah prekida.
On se u selo ne vraća. U manastir ide odmah i nikada više ne želi da
me vidi.
To se i zbilo. Zakaluđerio se, posle napredovô, postô vladika, sad
sikće i propoveda protiv nas. Protiv sebe. Ja ga nikad više nisam vidô.
Nisam imao priliku za to, a nisam to ni želeo.
Mrzeo sam ga. Kao što sam i samoga sebe mrzeo. Кao što sam i
moju majku mrzeo. Ona je to prihvatila, bolje da je mrzim, nego da
budem nastran. Tako mi je rekla.
Život je posle tekao mučno. Кao da je kraj te prve ljubavi odredio
sve. Al’ nije samo zbog toga, mnogo je to više bilo zbog mene samog.
I mog kukavičluka. Mogô sam da se odselim, da odem iz sela kad
završim školu i da postanem svoj čovek. Da živim kô čovek. Al’
nisam to mogô. Ne mogu da ti to opišem. Кao da me je taj trenutak
razočaranja potpuno umrtvio. A i strašio sam se odlaska i života u
kom ću moći da budem ono što jesam. Znao sam da će me se porodica,
rodbina, svi ljudi koje poznajem, odreći. Da ja više za njih neću
postojati.
Zato sam i pristô na tu igru. Nikako drugačije ne mogu to da opišem.
Godine su prolazile, gutajući sve. Ponajviše nadu da se nešto
može promeniti. A tu promenu verovatno nisam ni hteo. Školu sam
završio, ništa ne dobivši od nje. Ostao sam na selu, kod roditelja. Da
nastavim njihovu muku.
Tridesete su mi se bližile. Poslednje vreme za ženidbu. To su
mi roditelji neprestano pričali. Pogotovo majka. Govorila je da zna
sve, ali da je moja dužnost da decu izrodim i da porodično ime nastavim.
Jedinac sam, zbog mene će naša kuća opusteti. Govorila je
da mi je sad lako kad sam mlad i pun života. Šta ću kad ostarim,
kad ne bude nikog da me pogleda i da mi pripomogne? Кako ja
uopšte nisam reagovao na to, odmahivô sam glavom uvek na te
priče, ona je rešila da uzme stvar u svoje ruke. Dovodila je devojke,
ali ih brzo i ispraćala. Na kraju je dovela jednu siroticu. I to trudnu.
To mi je privuklo pažnju.