Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 138
136
Morian Lagartija
Iako zvanično izlečen od ludila u koje je bio zaronjen godinama,
bio je izlečen na jedan uslovan način. Naime, samo uz određenu dozu
propisanih lekova, koje je svakodnevno uzimao, on se donekle
mogao smatrati normalnim; ipak, to je sve bila naizgled mirna površina
njegove ličnosti jer lekovi ako su i uspevali da sklone užasne
simptome njegove bolesti, uzroci su i dalje ostali skriveni u dubinama
njegove izmučene duše i stoga nevidljivi. Da ludilo i dalje vlada njegovim
karakterom, moglo se zaključiti prema njegovim košmarnim
snovima i prema načinu na koji je dao da se uredi unutrašnjost njegove
kuće, a kuća je bila uređena tako da su ga svaki komad nameštaja,
zavese i ukrasi podsećali na Valentinu.
Ipak, među svi tim tragovima što su vodili u sećanje na izgubljenu
ljubav, izdvajala se jedna prostorija u samom potkrovlju kuće, koju
je on nazvao Soba sa ogledalom i koja je u detalj bila ista kao ona
soba iz pesme koju je posvetio Valentini i koju je recitovao na rastanku.
Pri tome, nije to bila jedina neobičnost vezana za tu sobu.
Naime, ona je bila stalno zaključana i jedina osoba koja je ikad zakoračila
u tu prostoriju, nakon što je nameštena, bio je on – i niko
više. Čak ni njegova supruga, Nikolija Otoman Nenadović, nije imala
pristup Sobi sa ogledalom, a da bi sprečio da to učini u njegovom
odsustvu ili dok spava, on je ključ od vrata pohranio u crnu kutiju, a
ovu oprezno sakrio na tajno mesto u podrumu.
Tako je protekao, naizgled u potpunom miru, prvi, takozvani medeni
mesec njihovog braka. Pa ni tada gospođa Nenadović nije mogla
da ne primeti promene u raspoloženju njenog muža. S druge strane,
Časlav je primetio koliko ona oseća gnušanje prema njegovoj impontenciji
u krevetu, ali prezir prema njegovom karakteru i vrlo brzo,
već početkom sledećeg meseca, shvatio je koliko je pogrešio što je
doneo odluku da se oženi osobom koja je i po izgledu i po karakteru
bila sušta suprotnost Valentini. To naravno ne znači da Nikolija nije
bila lepotica, ali bila je to na jedan opšteprihvaćen način. Ličila je na
plastične lutke sa naslovnih strana časopisa koje uređuje mali bog
Eros. Jer ona je posedovala telesnu harmoniju, ali nije posedovala
onaj sjaj u očima koji je, nekom magijom, činio da Valentina u njegovim
očima postane Venera, boginja ljubavi. Kao dete je bio naivan
kad je mislio da će mu brak uspešno nadomestiti nedostatak ljubavi,