Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 138

136 Morian Lagartija Iako zvanično izlečen od ludila u koje je bio zaronjen godinama, bio je izlečen na jedan uslovan način. Naime, samo uz određenu dozu propisanih lekova, koje je svakodnevno uzimao, on se donekle mogao smatrati normalnim; ipak, to je sve bila naizgled mirna površina njegove ličnosti jer lekovi ako su i uspevali da sklone užasne simptome njegove bolesti, uzroci su i dalje ostali skriveni u dubinama njegove izmučene duše i stoga nevidljivi. Da ludilo i dalje vlada njegovim karakterom, moglo se zaključiti prema njegovim košmarnim snovima i prema načinu na koji je dao da se uredi unutrašnjost njegove kuće, a kuća je bila uređena tako da su ga svaki komad nameštaja, zavese i ukrasi podsećali na Valentinu. Ipak, među svi tim tragovima što su vodili u sećanje na izgubljenu ljubav, izdvajala se jedna prostorija u samom potkrovlju kuće, koju je on nazvao Soba sa ogledalom i koja je u detalj bila ista kao ona soba iz pesme koju je posvetio Valentini i koju je recitovao na rastanku. Pri tome, nije to bila jedina neobičnost vezana za tu sobu. Naime, ona je bila stalno zaključana i jedina osoba koja je ikad zakoračila u tu prostoriju, nakon što je nameštena, bio je on – i niko više. Čak ni njegova supruga, Nikolija Otoman Nenadović, nije imala pristup Sobi sa ogledalom, a da bi sprečio da to učini u njegovom odsustvu ili dok spava, on je ključ od vrata pohranio u crnu kutiju, a ovu oprezno sakrio na tajno mesto u podrumu. Tako je protekao, naizgled u potpunom miru, prvi, takozvani medeni mesec njihovog braka. Pa ni tada gospođa Nenadović nije mogla da ne primeti promene u raspoloženju njenog muža. S druge strane, Časlav je primetio koliko ona oseća gnušanje prema njegovoj impontenciji u krevetu, ali prezir prema njegovom karakteru i vrlo brzo, već početkom sledećeg meseca, shvatio je koliko je pogrešio što je doneo odluku da se oženi osobom koja je i po izgledu i po karakteru bila sušta suprotnost Valentini. To naravno ne znači da Nikolija nije bila lepotica, ali bila je to na jedan opšteprihvaćen način. Ličila je na plastične lutke sa naslovnih strana časopisa koje uređuje mali bog Eros. Jer ona je posedovala telesnu harmoniju, ali nije posedovala onaj sjaj u očima koji je, nekom magijom, činio da Valentina u njegovim očima postane Venera, boginja ljubavi. Kao dete je bio naivan kad je mislio da će mu brak uspešno nadomestiti nedostatak ljubavi,