Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 130

128
Fedor Marjanović
stavim pod tuš. U stanju u kojem je bio, izgubio je svu privlačnost.
Tako ogoljen djelovao je jadno i bespomoćno, ali zato je njegov jezik
pokupio svu snagu koja je nedostajala njemu i njegovom mozgu. Dok
sam ga tuširao, iz usta su mu zajedno sa bljuvotinama izlazile najrazličitije
španske riječi i srpske psovke. Optuživao me je za frigidnost,
kako nije u životu sreo nezanimljiviju i dosadniju osobu od
mene, kako ne želim da se prepustim životu. Šuštanje njegovog glasa
pretvorilo se u buru.
„Coma la jebena sandia!“, vrištao mi je u lice.
Kada sam ga stavio u krevet da spava, ostao sam u kupatilu ispovraćan
njegovim uvredama. Osjećao sam se jadno, kao da sam ja taj
koji se ubio alkoholom.
Te noći nisam spavao. Pazio sam ga dok se prevrtao i buncao. Telefon
je zvonio ceo dan, niko se nije javljao. Oko podne se pridigao.
Teško je otvorio oči. Vidjelo se da ne zna gdje se nalazi. Izgledao je
poput izgubljenog djeteta.
Pogledao me je i rekao: „Na šta to ličiš?“
Objasnio sam mu razlog svog izgleda. Talas sramote mu je poškropio
lice. Stidljivo je izbjegavao moj pogled. Zaplitao je riječima
gore nego u pijanom stanju. U tom trenutku mi je postao drag, ne
znam zašto. Nisam mu rekao šta mi je sve pričao dok je bio pijan.
Već je bio dovoljno postiđen. Čitav dan mi se izvinjavao. Zaista je
bio kao dijete koje se stidi nekog svog nestašluka. Špansko savršenstvo
se raspršilo i preda mnom je bio čovjek. Posmatrao sam ga dok
su mi njegove sinoćnje riječi vrludale glavom. Na neki način obojica
smo bili mamurni.
Tada smo počeli da razgovaramo. Mnogo je lakše pričati sa čovjekom
umjesto sa bogom. Sjeo sam na krevet kraj njega. U jednom
momentu ruke su nam se dodirnule. Inače bih se izmakao, ali u tom
trenutku taj dodir je bio nešto najprirodnije što sam ikad osjetio.
Koža mu je bila mekana poput riječi koje je izgovarao. Naslonio je
glavu na moje rame. Žalio se na strašnu glavobolju. Izmasirao sam
mu sljepoočnice. Za to vrijeme sam ga gledao ravno u oči. Nije mi
bilo neprijatno. Sve je bilo tako normalno. Lica su nam bila sve
bliža. Poljubili smo se. Telefoni su zvonili, ali niko se nije javljao.
Proveli smo noć zajedno. Sutra je tražio da jedemo lubenicu i ja sam