S
OPTIMIST Doroteo
ociolozi savremene kulture gej ikonu definišu kao osobu koju prihvate i u velikoj meri popularizuju pripadnici LGBT populacije. Gej ikona može biti bilo ko ali su to gotovo po pravilu glamurozne žene, ponekad kitnjaste, što mnoge istraživače navodi na razmišljanje zašto je to tako. Odgovor se, međutim, nameće sam po sebi. Taj glamur, raskoš i kič predstavljaju ekstreme ženskog razmišljanja kada je reč o vizuelnom. A kada neko nešto želi i to ne može da ima, onda svojom naklonošću odlazi u krajnost. Tako je i sa gej muškarcima koji razmišljajući o ženskim lepotama odlaze u ovu. Među prvim gej ikonama odabranim po tom principu bila je Džudi Garland, nakon čega su se na toj poziciji pojavljivale razne slične pojave od Lajze Mineli i Barbare Strejsend, preko Madone i Šer, do Lejdi Gage globalno ili recimo Jelene Karleuše lokalno.
Iako se smatra da je ovaj odnos međusobnog prihvatanja, popularizacije i podrške između gej ikona i gej populacije uzajaman, surova statistika ne ide u prilog ovoj tezi. Jedino što je tu uzajamno je naklonost, mada ni to ne mora biti nužno tako. Mnogo je naime gej ikona koje LGBT populaciji nikada nisu u istoj meri uzvratile za naklonost i popularnost koju su zahvaljujući njima dobile. Štaviše, mnoge od njih nikada javno nisu ni podržale gej populaciju i pored statusa koji im je dodelila, dok su ih neke čak i osuđivale. Setimo se recimo Done Samer koja je bila prva gej ikona andergraund gej disko scene, a potom izazvala gnev onih koji su njenu muziku najviše popularizovali izjavivši sa pojavom AIDS-a kako je to kazna za njihove homoseksualne sklonosti. Kasnije je ovaj radikalan stav ublažila shvativši koliko joj od kažnjenih u velikoj meri ovise popularnost i karijera. Mnoge njene koleginice su odmah shvatile prednost popularnosti među LGBT populacijom, te su je svesrdno koristile trudeći se da uzvrate u meri u kojoj im to njihovo delovanje omogućava, ali su samo retke to činile u potpunosti jer u svojoj kalkulaciji uvek moraju
14 www. optimist. rs
Ko doprinosi većem prihvatanju LGBT populacije Gej ikone VS
Gej geniji
piše: Bogdan Petrović
računati i na onaj deo publike koji nije naklonjen istopolnim odnosima te ih na ovaj ili onaj način osuđuje, što je samo jedan od razloga zašto su naklonost i podrška o kojima je ovde reč često vrlo jednostrane.
Ukoliko već gej ikone takve kakve su ne doprinose u dovoljnoj meri prihvatanju gej populacije i tolerantnom odnosu prema njoj od strane homofobnog društva, postavlja se pitanje ko bi to mogao činiti a da ima istu dozu popularnosti kao gej ikona među gej populacijom. Ako je verovati sociolozima savremenog društva u tom kontekstu na scenu bi trebalo da istupe gej geniji. Ovaj termin nije u zvaničnoj upotrebi kao što je slučaj sa gej ikonama i za njega ne postoji sociološka definicija ali je ušao u upotrebu sa objavom istoimene knjige V. H. Kaja( The Gay Geniuses- W. H. Kayy) u kojoj se autor bavi životima istorijskih ličnosti i umetnika znamenitih po nezaboravnim delima, ali uglavnom nepoznatih po onome što njihovi biografi neretko prećutkuju – po otvorenoj ili prikrivenoj homoseksualnosti. A u istoriji je jako puno onih sa homoseksualnim sklonostima koji su se svojim radom i delovanjem izdigli do nivoa genija. Međutim, o njihovoj seksualnoj orijentaciji saznavalo se tek posthumno, a ako govorimo o nekim istorijskim ličnostima za njihove seksualne preferencije se saznavalo stotinama godina kasnije. Kod mnogih od njih to ni danas nije zvanično potvrđeno, iako je empirijski utvrđeno, jer moderni biografi i dalje teže da zanemare ili makar minimalizuju činjenicu da su neke od ve-