jasne i lako dostupne informacije o tome koje
usluge socijalne zaštite vam stoje na raspolaganju i kako njima možete pristupiti. Takođe, nema
podatak o tome da li referentne organizacije
održavaju funkcionalne kontakte sa socijalnim
radnicima koji su senzibilisani za rad sa LGBT korisnicima gde takođe ne postoje smernice za
stručni rad sa LGBT osobama. Poseban osećaj izneverenosti i ironije se javlja kada spoznate da
su određeni oblici podrške dostupni, ali da ne
postoji volje da se oni približe LGBT zajednici.
Šta je sa psihološkom podrškom u ovim situacijama i zaštitom od traume, da li to znači da ćete
ići kod svog izabranog lekara koji će vam dati
uput za psihijatra pošto duševni odnosno psihološki problemi spadaju u sekundarni nivo
zdravstvene zaštite, da li zaista lice u takvim situacija mora da traži termin, te onda ponovo
prolazi kroz traumu prepričavajući svom lekaru
događaje samo da bi mu ovaj dao uput. I šta
onda, koji psihijatar je edukovan o savremenim
standardima zaštite mentalnog zdravlja LGBT
osoba i gde da se o tome informišu LGBT osobe.
Prošle godine je objavljen prvi stručni priručnik
za psihološku terapiju LGBT osoba, ali on tek
treba da zaživi među stručnjacima. Učestalost
suicidalnih intencija kod mladih LGBT osoba je
znatno veća nego među opštom populacijom
pa se postavlja pitanje gde je sistem podrške u
ovom smislu, SOS telefon odnosno centar gde
lice anonimno može doći i dobiti trenutnu stru-
čnu podršku, okupati se, prespavati i dobiti topli
obrok. Šta ako se autujete i dobijete otkaz na
poslu, koji mehanizmi su vam na raspolaganju,
ko i kakvu pravnu podršku tačno pruža, da li
LGBT nevladine organizacije imaju ovakav oblik
podrške. Manjinske grupe imaju otežan pristup
tržištu rada i zapošljavanju te su češće pogođene siromaštvom ali, ponovo, ostaje nejasno
koji su programi razvijeni sa nacionalnim referentnim telima kako bi se pristupilo rešavanju
ovih problem.
Odgovori na ova pitanja su uglavnom
negativni, a predstavljaju samo delić izazova sa
kojima se suočavaju LGBT građani. Čak i da se
prikupe podaci i da deo podrške sprovode nevladine organizacije, tek treba ući u zagovaranja
za preuzimanje ovih servisa od strane države i
obezbeđivanje njihove postojanosti kroz finansiranje iz budžeta, što je tek borba za sebe.
Stoga pre nego vas neko gurne u autovanje bez
osvrtanja na oblike podrške na koje možete računati, uradite sve što je u vašoj moći da se informišete, konstantno jačajte svoje socijalne
veze, obezbedite sebi ekonomsku stabilnost i
nezavisnost te na taj način minimizirajte ili u
potpunosti uklonite moguće negativne efekte.
Te ukoliko od vas, sledeći put neka LGBT organizacija traži da ih podržite vi ih samo pitajte šta
konkretno mogu da urade za vas? Obavezno im
odgovorite reciprocitetom.
Vodič kroz gej Srbiju
13