OPTIMIST Skrozza na skroz
Posledice takvog izveštavanja imali
smo prilike i nedavno da vidimo.
Nakon što je u okolini Zaječara silovana i masakrirana devojčica, a u Žitištu pobijeno nekoliko ljudi, ministar
zdravlja apelovao je na građane i građanke da vode računa o tome da njihovi bližnji redovno uzimaju svoje
lekove. Time se zapravo htelo reći da
postoji opasnost od onih koji preskaču
gutanje pilulica. Dok su - jel’te - oni kojima pilulice još nisu prepisane, savršeno pouzdani. Realan život izgleda
sasvim drugačije, praksa pokazuje
kako najveću opasnost predstavljaju
baš oni koji kod lekara nisu ni bili, ali
će reči nadležnog ministra svakako
naći plodno tle u onima koji u svakom iole „drugačijem“ vide latentnu pretnju po mir, sigurnost
i život kao takav.
IZVEŠTAJI S „TAMNE STRANE“
U tom kontekstu, apostrofiranje nečije
seksualne orijentacije posebno je zlokobno.
Teoretisanje o tome da li je ubica iz Orlanda bio
neautovani gej, a vozač kamiona iz Nice u vezi
sa starijim muškarcem, nije ništa drugo do - diskriminacija LGBT osoba. Dok u slučajevima kada
se pominje nečija nacionalnost ili zdravstveni
status još i možemo naći nekakvo racionalno
objašnjenje (želju novinara da istražuju i doprinose istrazi - mada im to nije posao i najstrože
im je zabranjeno), naglabanje o seksualnoj orijentaciji ne može se objasniti argumentima koji
bi imali ikakve, čak i najposrednije moguće veze
s novinarstvom i izveštavanjem.
telegraf.rs
6
www.optimist.rs
Narodne novine
Iako je redak, naslov „Srbin obio trafiku“ ipak se može sresti pored sličnog –
„Hrvat/Albanac/Rom opljačkao prodavnicu“.
Dešava se, dakle, da se kao osumnjičeni označi
i jedan od „naših“ - naravno, u određenim okolnostima, tj. uglavnom u slučaju da je krivično
delo počinio negde u inostranstvu.
S druge strane, već pomenuti naslovi
o heteroseksualnom ubici ili strejt čedomorki
potpuno su nezamislivi i nikad viđeni. A ako se
strejt, „normalna“ ili „većinska“ seksualna orijentacija ne pominje, zašto bi se pominjala homoseksualna, „bolesna“ ili kako je već raznorazni
nazivaju?
Odgovor je jednostavan: samo i isključivo da bi se targetirala jedna i inače targetirana
grupacija i još jednom „potvrdilo“ da je homoseksualnost usko povezana s „tamnom stranom“
i različitim formama užasa.
Posebno je indikativno apostrofiranje
seksualne orijentacije u slučaju pokolja u gej
klubu u Orlandu. Ta je vest, naime, od priče o
najvećem zločinu iz mržnje kako je prvobitno
označena, vrlo brzo postala priča o frustraciji
jednog geja i njegovoj nameri da se na neki
način osveti „svojima“. Što će reći - bez obzira na
broj žrtava, sve je to samo jedna interna gej zađevica s tragičnim posledicama.
Direktna posledica takve zamene teza
bila je i brzi zaborav onoga što se u Orlandu dogodilo: za razliku od Pariza, Brisela i Nice, o kojima se danima raspravljalo i s čijim su se
žrtvama solidarisali milioni, ovaj je slučaj vrlo
brzo zaboravljen.