OPTIMIST Skrozza na skroz
Z
Muškarac heteroseksualne orijentacije ubio sina i još 12 komšija, pa pucao u sebe i suprugu!
Žena heteroseksualka ugušila bebu kesom za đubre i bacila je na terasu!
Heteroseksualac ubio komšiju, pa pokušao da ga zapali!
vuči besmisleno, zar ne? A
reč je o naslovima koji su se
u domaćoj štampi zaista
pojavili, samo što im je
ovde dodata i odrednica o
seksualnoj
orijentaciji
osumnjičenih.
Onog dana kada
budemo videli ovakve naslove i ne primetimo ništa
neobično u njima, neće biti
nikakav problem ni naslov “Orlando: sve više
svedočenja da je ubica bio homoseksualac” ili “Krvnik iz Nice bio u vezi s dedom”.
No, pošto se to sigurno nikada neće desiti, red je da kažemo kako su naslovi koji
se tiču Orlanda i Nice apsolutno nedopustivi, i kako je reč o jednoj od najperfidnijih formi stigmatizacije homoseksualaca
- i to na globalnom nivou, pošto su ti izveštaji preneti iz svetskih medija.
LEČENI, NEZALEČENI, DRUGAČIJI
Iako se profesionalni etički
standardi donekle razlikuju od države do
države, opšte je pravilo da se u medijskim
prilozima o tragedijama, zločinima ili terorističkim napadima ne objavljuje ništa
što nije u javnom interesu. Konkretno, nacionalna pripadnost ili versko opredeljenje osumnjičene osobe pominju se samo
ukoliko je to u neposrednoj vezi s počinjenim delom: osoba koja je opljačkala nečiju
kuću u tom kontekstu ostaje zaštićena (jer kuće
pljačkaju pripadnici svih nacionalnosti i veroispovesti), dok će u slučaju terorističkih napada
u Parizu, recimo, takva informacija svakako biti
objavljena (jer ima direktne veze s onim što se
dogodilo).
Ovo pravilo, baš kao i druga koja se
nalaze u Kodeksu novinara Srbije (ali i u kodeksima novinara u dru