P
OPTIMIST Aktuelno
re samo nekoliko nedelja
Institut za javno zdravlje „Dr
Milan Jovanović Batut“ je
objavio izveštaj o realizovanim aktivnostima u okviru
nacionalnog odgovora na
HIV za 2015. godinu sa alarmantnim
rezultatima.
Naime, tokom 2015. godine
registrovano je 178 novih
osoba inficiranih HIV-om
što je najveći broj još od
1978. Samo u poslednja dva meseca 2015. godine kada se sprovodi većina akcija testiranja na
HIV, registrovano je 45 novih slučajeva infekcije
HIV što je čak dvostruko više u poređenju sa
istim periodom za 2014. i 2013. godinu. Ukupno
posmatrano broj novodijagnostifikovanih
osoba u prošloj godini je čak za 37% veći nego
2014. godine. Dominantan način transmisije
predstavlja nezaštićen analni seksualni odnos
među muškarcima (73%) dok je više od trećine
registrovanih slučajeva među mladima uzrasata
od 15 do 29 godina.
Pretpostavljamo da su za većinu čitalaca ovi podaci iznenađujući, alarmantni i šokantni, ali nažalost realnost je potpuno
suprotna. Podsećamo da je još 2014.
godine „Batut“ proglasio lokalizovanu
epidemiju HIV među MSM populacijom (muškarci koji imaju seks sa muškarcima) na teritoriji Beograda sa
stopom prevalence od 8%. U isto
vreme iz Srbije se povlači Globalni fond
za HIV, malariju i tuberkulozu koji je bio
ključni donator programa za anonimno
i poverljivo testiranje što je rezultiralo
dramatičnim smanjenjem broja programa ovog tipa koje su sprovodile nevladine organizacije. Važnost ovog
podatka se ogleda u činjenici da se najveći broj
testiranja sprovodio u okviru programa nevladinih organizacije, a ne zdravstvenih ustanova
usled niskog stepena poverenja u institucije od
strane LGBT građana. Broj testiranih lica u odnosu na ukupnu populaciju je i dalje izuzetno
mali tako da je realan broj inficiran verovatno
veći što celokupnu sliku čini još alarmantnijom.
Takođe treba uzeti u obzir da pojedine zdravstvene institucije i nevladine organizacije nisu
dostavile kompletne podatke za 2015. godinu
8
www.optimist.rs
kao i to da se uviđa jasna netrpeljivost od strane
LGBT zajednice ka LGBT organizacijama tako da
iako su dometi nevladinih organizacija nesagledivo bolji u odnosu na zdravstvene institucije
oni su ipak ograničeni antagonizmom LGBT zajednice. U posmatranju za 2015. godinu učestvovale su 44 ustanove i organizacije što na prvi
pogled može da izgleda dovoljno, ali svakako
nije, jer u Srbiji postoji nekoliko stotina zdravstvenih ustanova tako da bi u teoriji svaka zdravstva ustanova trebala da sprovodi programe
testiranja na HIV. Nacionalna strategija za HIV je
istekla, a akcioni plan nikada nije usvojen tako
da se ne uviđa potreba za raspravom o efikasnosti i dometima nacionalne strategije, jer bez akcionog plana ona nije mogla biti
operacionalizovana. Ako uzmemo sve pomenuto u obzir porast inficiranih HIV je u potpunosti očekivan i u skladu sa predviđanjima, ali ono
što niko nije mogao da predvidi jesu reakcije aktivista, institucija i međunarodne zajednice koji
nemaju ili ne žele da imaju sluha za ovu alarmantnu situaciju. Objektivno posmatrano LGBT
zajednica u Srbiji nikada ranije nije bila pod
ovakvim rizikom i pretnjom koja nepovratno
može da naruši kvalitet života LGBT građana. Za-
Tišina = smrt
HIV epidemija
piše: Mladen Antonijević Priljeva
brane Prajdova, nasilje i diskriminacija su proporcionalno svojoj važnosti dobijale često
izuzetnu pažnju kako javnosti tako i donosilaca
odluka, ali se isto ne može reci za epidemiju HIV.
Ukoliko pogledamo izveštaje relevantnih nacionalni i međunarodnih tela videćemo da se epidemiji HIV posvećuje znatno manje pažnje, ako
uopšte, nego drugim problemima sa kojima je
suočena LGBT zajednica. U razgovoru sa različitim akterima dobijali smo interesantne komentare, naime pojedini su stanovišta da će