Optimist magazin 029 - april 2016. | Page 7

Bakić se bode u guzu i venu", navedene su i njene reči "Ne znam samo ko će tu biti muško, a ko žensko, teška je to borba kod njih dvojice". U kategoriji širenja govora mržnje, ipak su dominirali očevi novih TV zvezda. Tu je, recimo, otac jedne učesnice "Farme" koji je u izjavi za "Kurir" 24. novembra istakao da bi više voleo da mu ćerka bude "kurva, nego lezbijka". Kada su ga novinari čudno pogledali, objasnio je to ovako: "“Zašto se čudite što to kažem? Bar će da mi rodi unuke. Znate kako, svaki roditelj želi da mu deca imaju potomstvo. Ona kao prostitutka može sebi da rodi dete, a ako se opredeli da bude sa istim polom, kako će onda?”. S druge strane, otac jednog učesnika "Velikog brata" bio je jako ljut što se drugi učesnik njegovom sinu obraća u ženskom rodu, da mu je zapretio seksualnim nasiljem, što je "Kurir" objavio pod naslovom "Antonu ću staviti penis u usta!" Bilo je u periodu dok su praćeni mediji i onoga što se obično zove "primer dobre prakse". Bilo je da čak i tabloidi smatraju kako je Andrea Pejić "sve bolja riba", kako je Seka Aleksić ponosna što joj je suprug proglašen za gej ikonu, da su zvezde podržale istopolne brakove, itd. Bilo je, dakle. Problem je međutim u tome što je kao i u drugim oblastima - snaga deset dobrih primera zanemarljiva u odnosu na snagu jednog lošeg. A pritom je loših bilo neuporedivo više, sve na krilima rijaliti programa koje su ta- bloidi "trošili" kao tek pronađeno blago: rasipnički, bez mere i ukusa, bez ikakvog obzira prema profesionalnim standardima, ljudskim pravima, elementarnoj pristojnosti i - najvažnije - ljudima koji ih čitaju. I ŠTA ĆEMO SAD? Način izveštavanja tabloida nije nešto na šta može da se utiče jednokratnom merom ili zakonskim aktom - u pitanju su mediji koji unapred računaju da će ih zbog načina izveštavanja neko tužiti i to je trošak koji "pokrivaju" prihodom od prodaje. S druge strane, u prirodi je tabloida da o svemu izveštavaju na način razumljivim najširim čitalačkim krugovima - od onih medijski pismenijih, do onih koji su samo funkcionalno pismeni ili polupismeni - i kao takvi, svoje sadržaje jednostavno "prevode" na jezik koji će svima biti jasan i blizak. Dugoročno, međutim, neophodno je sistemsko medijsko opismenjavanje građana i građanki, ali i njihova edukacija u vezi s ljudskim pravima: u okviru građanskog vaspitanja u školama, na časovima maternjeg jezika, u okviru nastave društvenih nauka. Ljudi moraju da nauče da čitaju, ali i da razlikuju šta u medijima sme, a šta ne sme da se pojavi; šta je javni interes, a šta diskriminacija i šovinizam. Istovremeno, neophodno je jačanje i veće angažovanje institucija koje bi trebalo da se bave promocij