naglašavanje ove teme u javnom prostoru rezultirati porastom netrpeljivosti i daljom stigmatizacijom LGBT zajednice. Ovo je naravno vrlo
verovatna posledica, ali alternativa je nesagledivo gora jer podrazumeva prolongiranje nečinjenja od strane države što će za efekat imati
samo porast broja inficiranih i niže standarde
nege za inficirane osobe, te će pitanje epidemije
HIV postati pretnja po javno zdravlje a to je stigmatizacija od koje će se LGBT zajednica teško
oporaviti. Drugi su zatim stanovišta da treba pojačati edukaciju o seksualno prenosivim bolestima, ali iz istraživanja Batuta uviđamo da
ispitanici imaju dovoljno znanja o seksualno
prenosivim bolestima, ali da i dalje imaju nezaštićen odnos. Dok treći smatraju da su ljudi
„glupi“ kada imaju nezaštićen odnos, a četvrti
da HIV ne postoji.
Ovaj fenomen gde LGBT pojedinci kao
grupa pod povećanim rizikom od infekcije HIV i
dalje stupaju u nezaštićen o