vana, veseljaka. Drugi front je onaj između oca i
sina, krutog i konzervativnog oca i sina homoseksualca, koji vrcka kukovima, smeje se kao
žena i voli da se šminka i oblači žensku odeću.
Gospodin Perikur je u jednom trenutku počinjao
da prihvata sina umetnika jer je shvatio da i od
slikarstva čovek može da se obogati, ali nikada
nije bio spreman da prihvati sina homoseksualca.
Pjer Lemetr kaže kako je ovaj konflikt,
na žalost, vanvremenski, „problem svakog vremena“. Lemetr smatra da bismo pogrešili ako
bismo verovali da nas je savremena epoha zaštitila od posledica homofobije. U intervjuu za
Politiku poručuje kako nas delovanje i diskurs
savremene desnice svakodnevno podsećaju na
ovo.
„Po završ