P
OPTIMIST Književnost
jer Lemetr je francuski pisac
i scenarista rođen 1951. godine u Parizu. Godinama je
predavao francusku i američku književnost, a knjige
je pisao gotovo tajno. Njegov prvi roman „Brižljivo
odrađen posao“ su prvobitno odbila dvadeset i dva
izdavača da bi po konačnom objavljivanju u svojoj
55. godini Lemetr za njega
dobio nagradu za najbolji prvi roman u Francuskoj.
Pjer Lemetr je bio poznat uglavnom
ljubiteljima trilera (i srpska publika ga je prvo
upoznala kao pisca nagrađivanog trilera „Aleks“)
koje je pisao sve dok 2013. godine nije dobio
najveću književnu nagradu u Francuskoj „Gonkur“ za svoj roman „Doviđenja, tamo gore“ kada
ga je šira publika i upoznala.
Radnja romana „Doviđenja, tamo
gore“ započinje sa poslednjim danima
Prvog svetskog rata, tokom primirja
koje će vremenom prerasti u mir. Vojnici negde na zapadnom frontu, poučeni ranijim iskustvima, prosto odbijaju
da poveruju u solidnost ovog primirja
bojeći se da ih optimizam, kao što je
tokom četvorogodišnje epopeje već
imao običaj da uradi, ne ubije.
„Umreti poslednji, to je kao
umreti prvi, nema ničeg glupljeg.“
Jedini koji se ne raduje miru
jeste poručnik Anri Pradel, karijerista
od zanata i pripadnik osiromašenog
plemstva, koji još uvek nije stigao da se
istakne i profitira nekim unapređenjem
i odlikovanjem u Velikom ratu. Pradel
svoju veliku šansu vidi u koti 113 jer
smatra da bi njenim osvajanjem dobio priznanje
koje zaslužuje. Zato, pucajući u leđa svojih izvidnika, iscenira nemački napad da bi mogao da organizuje kontraofanzivu. Međutim ovu podlost
otkriva redov Alber Majar koji zbog toga postaje
Pradelova meta zatrpan u rupi od granate
tokom juriša. Majara iz zemlje spasava drugi vojnik Eduar Perikur. Na žalost „rat nije bio ništa
drugo do ogromna lutrija sa pravim mecima“ i
Eduar dobija metak u nogu i „šrapnel veliki kao
tanjir za supu“ koji mu odnosi celu donju vilicu,
jezik i gornju usnu.
„Rat je prava blagodet za trgovinu, čak
i kada se završi.“
Nakon završetka rata Francuska je mesecima pokušavala da pet miliona vojnika vrati
sa ratišta tako da dok su se Eduar i Alber vratili
u Pariz Anri Pradel je kupovinom i prodajom vojnih zaliha već uspeo da stekne određeni kapital.
On planira da zaradi i na milion mrtvih vojnika
koji su sahranjeni širom zapadnog fronta. Država je odlučila da ih premesti na vojna groblja,
a taj posao je poverila pohlepnom Pradelu. On
kupuje mrtvačke sanduke najlošijeg kvaliteta i,
da bi profitirao, dugačke 130 cm. Leševe vojnika
njegovi radnici sakate i lome da bi ih smestili u
tako male sanduke, a pošto su plaćeni po komadu, oni u sanduke trpaju i zemlju ili leševe nemačkih vojnika. Leševima čak vade i zube da bi
ih prodali zubnim ordinacijama.
„Novine su nam obećale slavoluke, a
gomilaju nas na otvorenom, da nas šibaju vetrovi.“
Doviđenja, tamo gore
Tri posleratna
profitera
58
www.optimist.rs
Piše: M. Aranđelović
Sa druge strane, Eduar i Alber, bukvalno gladuju zaboravljeni od strane svih i moraju da se snalaze kako umeju. Eduar ne želi da
se vrati kući, iako mu je otac jedan od najbogatijih ljudi u Francuskoj, već zahvaljujući svom
prijatelju izrežira sopstvenu smrt.
Naime i pre Velikog rata Eduar i njegov
otac su bili u permanentnom još Većem ratu.
Ovaj rat je bio na više frontova. Prvi front je bio
između oca malograđanina, bankara, berzanskog mešetara, i sina umetnika, slikara, boni-