(1955) i „Un Via Violenta“ (1959) su ga obeležili nerov Wild Palms, predstavlja sve suprotstavu glavama italijanskih režisera kao „eksperta“ ljene priče, ostavio je publiku u razmišljanju o
svetove za koje su oni bili previše oprezni da tome šta avanture nemog kanibala imaju veze
uđu.
sa melanholijom buržoaske mladeži. Mnoga piKarijeru je započeo kao scenarista fil- tanja su pokrenuta kada je Pazolini odabrao Mamova kao što su Felinijev film „Le notti di Cabi- riju Kalas da glumi u njegovoj verziji „Medea“
ria“ (1956) i Bolonjinijev „La notte brava“ (1959). (1970), filmu u kome od legendarne dive nije
Kada se probio kao scenarista i reditelj sa „Acca- traženo da otpeva nijednu notu.
tone“ (1961) i „Mamma Roma“ (1962), sebe je
Ali iznenada je došao red na popularoblikovao po uzoru na gospodare italijanskog nost kada je Pazolini snimio „Dekameron“
neorealizma, posebno Roberta Roselinija. Ali (1971), „Kanterberijske priče“ (1972), i „Cvet 1001
1964. našao je svoj režijski „glas“ s filmom „Je- noći“ (1974). Beskompromisni kao i ostali njevanđelje po Mateju“. Sa neprofesionalnom eki- govi filmovi, ali njihov komičan duh, česta sepom i kvazi dokumentarnim stilom snimanja, ksualni upadi, i obilje golotinje zadovoljilo je
Pazolini je prepričao poznatu priču o Hristovom gledaoce kao ni jedan drugi Pazoliniev rad. I
životu u stilu koji je najjednostavniji i koji najma- onda je došao posthumno objavljivanje „Sala ili
nje podseća na Holivud.
120 dana Sodome“. Većina kritičara je smatrala
Dok je njegov muzički izbor za film bio da je sav horor prikazan u filmu došao direktno
prilično avangardan, sadržao je delove afričke iz grozničave mašte gej Italijana. Ali Pazolini je
muzike, Prokofijevog „Aleksandra Nevskog“ i samo prikazao izabrane odlomke iz de Sada i
pesme "Sometimes
ubacio ih u posleI Feel Like a Motherdnje dane fašistiless Child," Majkla
čke republike Salo,
Džeksona, film je
države unutar dr40 godina od ubistva
bio dostupan pužave
uspostavblici svih vrsta. U
ljene u zalasku
stvari, na neko
Musolinijeve Itavreme prava na film
lije.
u Americi je imao
Njegov vizualno
hrišćanski filmski
najelegantniji
i
piše: David Ehrenstein
distributer i uspedramatično uzdršno ga je izlagao cržan rad, „Salo“
kvenim grupama.
nudi de Sadovu viPitamo se da li bi
ziju starih, bogatih
fundamentalistička publika tako dobro prihva- i zlih organa vlasti (političari, pravnici i sveštetila film da je znala da je film snimio gej, ateisti- nici) koji iskorišćavaju gole i poslušne mladiće i
čki komunista.
devojke nižih slojeva. Uprkos besu nekih kritiPosle Jevanđelja usledio je „Sokolovi i čara koji su se žalili na režiserovu dekadenc