Neponovljivi Fasbinder
Milan Pribišić
Razgovarao: Dragan Jovićević
a još više njegovi filmski scenariji, se redovno
postavljaju na pozorišne scene, kako u Evropi,
tako i u Americi. Da li je to sve dovoljno da bi se
reklo kako je Fasbinder veoma prisutan u današnjoj pop kulturi je nešto složenije pitanje i ja
bih rekao da, verovatno, nije jer dosta mladih
ljudi, pa čak i u Nemačkoj, nikada nisu videli nijedan Fasbinderov film niti predstavu rađenu po
njegovom tekstu. I još za života Fasbinder, uprkos svom publicitetu, nije pripadao mejnstrimu,
njegovi filmovi su bili kultni arthaus filmovi a
predstave eksperimentalne i avangardne, on je
bio previše kritičan i drugačiji i on, verovatno, nikada neće ni postati deo baštine pop kulture,
poput recimo Endija Vorhola i to, donekle, pojašnjava njegovu posebnu, perverznu i queer poziciju u pop kulturi.
Koji su po vama najzabavniji queer momenti iz Fasbinderove filmografije?
Nisam siguran da bih queer momente opisao
kao zabavne i sigurno ne kod Fasbindera. Kod
Fasbindera ima dosta kempa koji je zabavan (protivrečnosti i preterivanja, karakterizacije i emotivnost koji su „veći
od života,“ na ivici histerije, izbor kostima za likove u filmovima koji su preterano teatralni, izbor muzike,
operetski i melodramatični momenti,
ironija, itd.). Queer momenti, s druge
strane, su momenti kroz koje istina,
često surova, bolna, složena i protivrečna, pokazuje svoje lice—Petra fon
Kant iz Gorkih suza Petre fon Kant je serija takvih situacija i momenata, ili Elvira Vajshaupt iz 13 meseci u godini. To
su momenti na ivici ponora koji hrabro
gledaju istini u lice bez obzira na posledice, koje su često daleko od zabavnog.
Posebno mi je bilo interesantno
vaše tumačenje kempa kao nerazdvojnog entiteta gej ikonografije… Da li je zaista
nerazdvojan? Zbog čega je
kemp stalno privlačan i prisutan
na gej sceni?
Kemp je nerazdvojan deo gej potkulture, jedna od njegovih najpoznatijih,
najvidljivijih i, verovatno, najproblematičnijih, strategija. To je jedna vrsta parodičnog humora koji je seksualna
manjina prihvatila kao oružje protiv neprijatelja van svoje zajednice i unutar sebe
same. Kemp podseća gej populaciju da je
humor najzdraviji lek protiv nasilja, netolerancije, depresije, nepravde... Kemp je protivrečan
jer se igra sa suprotnostima i ta igra, to ludačko
kao njegova suština, je ono što je doprinelo da
istraje kroz istoriju. Umeti smejati se dok gledate
tragediji u lice je lekcija koju je kemp pružio, a i
dalje pruža, gej populaciji. Kemp je u isto vreme
i politička strategija i, mada je vrlo brzo postao
komodifikovan od strane mejnstrima, koji je u
njemu video prevashodno smeh i razonodu kao
i oslanjanje na stereotipične situacije i karaktere
poput feminiziranog muškarca koji se ponaša
kao diva, drag šou i slično, on se takođe može
koristiti i kao taktika za transgresiju i društvene
promene koje nisu revolucionarne, ali su svakako pomak ka drugačijem stanju stvari i prosvećenosti o svetu u kome živimo.
>>
Vodič kroz gej Srbiju
43