R
OPTIMIST Intervju
ajner Verner Fasbinder, svakako je jedno od imena
koje su u svetu andergraund filma ali i u svetlu
gej aktivizma, ostavila najznačajniji pečat. Danas, njegovi radovi tako specifični,
nastajali sa trupom istomišljenika van „svetala“ velikih
studija, deluju impresivno i
tek čekaju novu renesansu
za nove generacije. U tom
kontekstu oni su itekako interesantni današnjoj publici. Filmska teoretičarka Saša Markuš napisala je nedavno da je
Fasbinder autor koji tek treba da bude otkriven
i – razotkrivan. A na razotkrivanju njegovog lika
i dela itekako je radio Milan Pribišić, dramaturg
i profesor filma u Čikagu, u svojoj najnovijoj
knjizi Sveti Fasbinder: Queer [M]učitelj i [M]učenik, koju je nedavno objavio Filmski centar Srbije. Razgovor o Fasbinderu sa gospodinom
Pribišićem mogao je da traje u nedogled – fasciniran radom ovog velikom nemačkog sineaste,
Pribišić govori o njemu kao da je u pitanju neki
aktuelni reditelj, a ne osobenjak koji više od trideset godina nije među živima, gotovo onoliko
koliko je i trajao njegov životni vek.
Kako su (i da li su) filmovi Fasbindera preživeli vreme? Koliko su ti filmovi interesantni današnjoj publici?
Fasbinderovi filmovi, neki više a neki manje, su
bez sumnje preživeli vreme; oni su aktuelni i
danas, kako tematski (po pitanju traženja ličnog
i kulturnog/nacionalnog identiteta, odnosa
prema strancima i problemima ksenofobije i rasizma, odnosu prema manjinama, suočavanju sa
problematičnom prošlošću nacije, ekonomskoj
eksploataciji, fenomenu terorizma, itd.) tako i po
pitanju rediteljskog stila i rukopisa. U stvari,
rekao bih da je gotovo neverovatno koliko je
Fasbinder, dok se bavio problemima svog vremena u isto vreme bio i ispred svog vremena i
koliko je on naš savremenik.
U kojoj meri su Fasbinderovi filmovi uticali na gej populaciju tog vremena i kasnije?
Fasbinder je i kao javna ličnost i kroz svoje filmove, a i kroz pozorišne komade, uvek izazivao
kontroverze; njega i njegov opus su uvek pratile
polemike, jedni, oni mnogobrojniji su ga napa-
42
www.optimist.rs
dali, a drugi, oni u manjini, branili su ga. Njegovi
filmovi, pa čak i oni najmanje uspešni, često su
pokretali dijalog i stvarali diskurs koji je bio
veoma značajan u sferi kulture, a ponekad, čak,
i važniji od filma u pitanju. Tokom njegovog života (umro je 1982. godine u 36. godini) gej kritičari su ga najčešće napadali jer je prikazivao
gej karaktere u negativnom svetlu što se suprotstavljalo politici gej aktivista trenutka jer je
njima bilo važno da umetnici stvaraju tzv. pozitivne gej karaktere, da ih slikaju u lepom svetlu,
bez obzira na stvarnost. Fasbinder to nije želeo,
nije bio politikant u tom smislu, a ja bih rekao
da on to i nije mogao. Za njega su gej karakteri
u njegovim filmovima bili kompleksni, 3-D likovi
puni protivrečnosti a ne likovi s postera gej aktivista. Naročito su lezbijke bile kritične u svojim
napadima na Fasbinderove filmove koji se bave
odnosima među lezbejkama i lezbejskom ljubavlju, na primer Gorke suze Petre fon Kant iz
1972. Fasbinder je bio i ostao kultni reditelj
među gej gledaocima a njegov uticaj se može
videti kod mnogih mlađih filmskih reditelja (u
Americi, na primer, Tod Hejnz je, verovatno, najočigledniji primer; u Nemačkoj ja bih pomenuo
Fatiha Akina, ali i među video umetnicima na
primer