Da li ti znaš koliko je žena učestvovalo u
njegovom stvaralaštvu, danas bismo ih zvali
ghost writers, a da se za to gotovo i ne zna?
Očito nije bio fer prema ženama… Ipak, ostaje
sve ono što si rekla u vezi s njegovim radom.
Ono što najviše cenim u Brehtovom teatru jeste
to što se u njemu – misli. Misli i to kritički.
Doduše, za mene je to pleonazam: kakvo je to
mišljenje ako nije kritičko? Savremeni psiholozi,
doduše, izdvajaju i druge vidove mišljenja, ali to
meni nije nimalo blisko. U pozorišnom smislu,
njegov V-efekat je revolucionarno značajan
princip. Nije toliko važno šta je pod njim Breht
mislio, već kako se on, na najopštijem nivou, da
operacionalizovati u pozorišnoj praksi. On se
može poistovetiti sa svakim rasapom, razlikom
u
stilovima,
žanrovima,
idejnim
perspektivama… koje simultano egzistiraju u
jednoj predstavi i koje traže, kao enigmatički
zadatak, da budu dešifrovane. Jednom ću
napisati studiju o tome da je Brehtov V-efekat
filozofska preteča Deridinog koncepta razlike.
Markiza: Znam da puno radiš, ali i da
često putuješ. Šta najviše voliš da radiš
na dalekim destinacijama? Nemoj mi
samo reći da i tamo ideš u pozorište!
(cinično)
Medenica: Neprijatno mi je da priznam, zvuči
tako profano, ali tebi, Markizo, sve kad bih i hteo,
ne mogu ništa da prikrijem – da, idem u
pozorište. (smeh). Osim ako nije avgust: čovek
mora da ima bar jedan mesec godišnje bez
pozorišta, duhovne higijene radi, i za mene je to
avgust. Doduše, avguste već godinama
provodim u Berlinu – kada smo već kod
putovanja – a u tom čarobnom gradu, mom
drugom domu, čak je i pozorište u avgustu
divno iskustvo. Imaju sjajan festival savremenog
plesa, Tanz im August, tamo sam prošle godine