OPTIMIST Intervju
Markiza (usplahireno spuštajući
svilenu ešarpu): Raspamećena sam
što te vidim! Baš sam sinoć sanjala
krajnje čudnovat san. Neki naši
prijatelji, ti i ja se nalazimo na
nekom
krstarenju
Pacifikom.
Događa se strahovita oluja, brod
udara u neku stenu i tone, i dok ja
histerično sakupljam dragocenosti,
jer ne mogu baš sve prepustiti
zaboravu, ti se doslovno rveš sa
pomahnitalon belom ajkulom,
pobeđuješ je i svi ostajemo živi. Na
ostrvu nema vode te smo prinuđeni
da stalno pijemo šampanjac kako ne
bismo dehidrirali. Glavnu zabavu
nam predstavlja igranje golfa na
plaži. Neke vižljaste kreštave ptice
O vremenu, pamučnim poljima i po kojoj triviji
koristimo kao štapove, dok su lopte
bebe oposuma. Zvuči dosta realno,
zar ne?
Medenica: Nimalo realno. Znaš da ne
verujem u snove… Samo u one koje
ostvarujem na javi. (smeh)
Markiza
(rezignirano
cokće
Razgovarala: Markiza de Sada
negodujući
zbog
Ivanovog
trezvenog odgovora, priprema
muštiklu i cigaretu): Jedne tople
esana noć provedena u
berlinske noći imala sam čast da u
jednom kanskom kazinu
provod odem sa Brehtom. Sećam ga se
učinila je da se kasno
kao juče. Iako komičnog lika, ovaj srditi
probudim. Propustila sam
revolucionar i fantastičan talenat,
doručak i dalje pomalo
razdrmao je moje krhko biće. Isprva je
mamurna, odlučila da
bio beskrajno ciničan, ponekad
jednom Bloody Merry
bezobrazan i vrlo arogantan, ali kako ja
ubijem dve muve jednim
padam na bitange priznajem da me je
udarcem.
Susret
koji
očarao do beskraja. Govorila sam mu da
iščekujem već neko vreme
je mizogin i šovinista, bez obzira na to što
konačno je trebao da se
sam znala da koristim nepotrebne i
dogodi. Odenula sam
nadasve netačne reči. Taj čovek je
lagani svileni overal, obula sasvim nove Manolo
savršeno razumeo politiku i društvo,
salonke, stavila diskretnu tokicu od perja neke
teatar je učinio živim. Znam da si veliki
egzotične ptice i stupila na užareni pločnik na
njegov fan, kako njegove reči razumeš
kome me je uveliko čekao automobil. Insistirala
sada?
sam da se sretnemo izvan grada kako bismo Medenica: I ti si pala na njegov šarm, draga
izbegli suludu festivalsku histeriju. Pogled na Markizo? Kao i mnoge druge pametne žene pre
more bio je obavezan. Nakon ne toliko duge tebe. Nikad mi to nije bilo jasno – jeste bio
vožnje, ugledala sam ga. Izuzetno držanje, stil genijalan tip u svakom pogledu, ali tako
mondenskog šmekera i veliki osmeh dodatno neoprostivo ružan… Znaš li da ima nečega
su doprinosili genijalnosti uma mog velikog tačnog u tim rečima od kojih se sada ograđuješ.
prijatelja, teatrologa, Ivana Medenice.
Nije bio šovinista na rečima, ali jeste u delima…
Ivan Medenica
B
18
www.optimist.rs