My first Publication Caffe Montenegro broj (162.) | Page 29

Marko Ilić nas je stvarno fascini-
rao svojim kulinarskim umijećem.
Spremao nam je brancina na gradele.
Na gornjem spratu kuće je ognjište i
blaga je promaja – sve kako treba za
onog ko zna da sprema, a i vatru podloži
kako treba. Ispratili smo cijeli proces sa
Markom koji toliko uživa dok sprema
hranu ali i nesebično dijeli svoje znanje i
objašnjava kako se to radi “po bokeški”.
Za ručak smo jeli brancina sa gradela, za
večeru nam je Marko spremao hobot-
nicu. Došla je i baka Marija, opravdano
ponosna na svoje unuke, krepka sta-
rica od 74 godine, kojoj nikad ”ništa nije
teško”, pa nam je spremala razne đako-
nije, među kojima i punjene balancane…
Bilo je tu još koječega: raznih sireva
(iz ulja, suvih...), slanih inćuna… u toj
bokeškoj gozbi na kojoj nam se na večeri
pridružila cijela porodica Ilić ukazavši
nam zaista gostoprimstvo i poštovanje.
A Marko i Miha, obojica na pragu tek
30. godine života, su vrsni ribolovci, a
kako i ne bi bili kad ih je đed vodio bar-
kom u ribolov kad su imali 4 godine.
Mada su i prije toga lovili sa obale
(špariće, bukvice i ostale sitne ribe).
Došla je i baka Marija,
opravdano ponosna na
svoje unuke, krepka
starica od 74 godine,
kojoj nikad ”ništa nije
teško”, pa nam je spre-
mala razne đakonije,
među kojima i punjene
balancane…
Sa ponosom mi pokazuju foto-
grafiju sa đedom Mihom đe su
obojica na barci s njim u ribo-
lovu, iz neke 1995. godine.
Upravo tu đedovu barku Marko
je renovirao i koristi je danas za
ribolov. Način ribolova koji naj-
više sada praktikuju je pendula,
tj. ribolov u pokretu prilikom
kojeg se za barkom povlače
vještačke varalice. Tako sve što
ulove Ilići to i spremaju svo-
jim gostima. Oba brata važe za
vrsne ribolovce.
29