(mogu se vezivati sa obe strane),
i nosiću starke, crvene, plitke
(Postoje li neke druge?),
a stajaću pred vama kao dečak, sa plavim loknama,
sa mornarskom kapom,
kao beba, s pišom
(grlić „unučeta“ vinjaka),
i nikoga više boleti neće ništa,
ništa, ništa, ništa...
8
A u čaši će biti jermenski konjak, šta drugo, konjak, da, da
(vino mi odavno izaziva gorušicu),
i sedeću na ledenoj sobi
(juče sam bio u njoj),
i znaću sve, dolaziti, doći, i nikada doći neću,
i držaću te na dlanu, draga, Dođi,
kao lopticu, kao nebesa, kao malu dojku
(...malu siku, malu siku, malu siku-sikicu!),
i dok zemlja bude gubila gravitaciju,
i kosmos se bude vraćao u haos, Tu-Dum,
samo ću te držati na dlanu, rekoh, hostiju, siku-sikicu
(Prava mera života je ono što stane u šaku
: Kako ti je tako mala šaka?
: Kako su ti tako velike bradavice?
: Ništa sam!),
kao hostiju, kao Clash, kao grad, delirijum, tu-dum, dum,
i biću tu, zauvek odloženo tu, hodaću,
i nije ovo mit, iako ću nositi crvene plitke starke
(Pa, druge i ne postoje, jel da!),
hodaću, hodaće patike, cipele, green suede shoes,
dalje, dalje, oh, još više, rašću u večnost, Like Rolling Stone,
i biću zauvek odložena reč, Dođi mi, brzo, brzo, dođiiiiii!
i reći ću: Ni sam ne znam koliko!,