a vi ćete me gledati kao sablast,
kao Sandinistu, hologram, Novi zavet,
a biću tako blag, miran, da, doći ću, mio i blag, Dođi:
Biću tu, biću tu, biću tu!
6
Da, biću tu, tek ću doći, doći ću,
i grad će biti grad (verovatno Beograd),
Dirty Old Town, Nojeva barka,
a telo – samo epiderm,
kliknuću prekidač (klik!) i ugasiti sunce
(Koncert počinje!),
budiću trešnje iz zasede (?), grliće me raskrsnice,
maziću Ural, blago, rukom
(: Samo Crnjanski je voleo tu izmaglicu),
odvrnuću muziku, držati čašu
(da, da, That’s me in the corner!),
ni neba neće biti, neba, biti, neba,
samo Bog, Talking Heads, Heaven,
samo white line fever, Dođi!,
samo, tamo, gore, biće dva polumeseca,
govoriće mi, šaputati, prepiraće se ta dva mlada meseca,
(ne, neću zavijati na Mesec,
auuuuuuuuu, au-auuuuu, vau-vaaaau!!!!
– ovako zavijam na N’oublies Jamais i I’d Rather Go Blind),
i jedna strana grada biće crno-bela, druga u boji
(Duševno oboleli sanjaju u boji, zar ne?),
i silaziću u prošlost, dole, u Mordor, Had,
i vraćaću se
(Vratiću vam geografiju bića!),
i biću Samurai Jack: Džeki, bebe!
(I, Aku, the shape-shifting master of darkness,
unleashed an unspeakable evil.
But a foolish samurai warrior