Ja, Dragan, Ivan, Marija,
pozvan i izabran za evanđelje Bogorodice,
koje nam je obećano od proroka, svetih tekstova,
po telu bezgrešno začeto od semena Davidova,
poezijom zavetovano,
kroz koje primismo apostolat i skrušenost,
među kojima smo svi mi,
u Jerusalimu, Rimu, Hamburgu, Londonu, Beogradu,
svima vama mir, mir Blažene, mir Device,
samo akord i melodija dolaska jutra moje Bogorodice
(: Zdravo, Marija!),
čija svaka epidermalna ćelija, svaki molekul i reč
postaje receptor za ljubav, beskraj i Magnificat
(Anima mea Dominum!),
mir vama, miiiiiiiiiiiiir:
Mir njenog: Dođi!
Biću tu kao onaj koji ću biti tu,
na litici buđenja, na uglu ulice
između očiju i ogledala, imena i tela,
biću tu, tu, ovde, kao onaj koji ću biti,
u zagrljaju Bogorodice, na njenim grudima,
doći ću, Bože, Dođi!, tek ću doći, miran i blag,
i biće jutro, pa veče – dan sedmi, dan prvi, 7AM,
i čašu ću držati, podignutu, u ruci, držaću čašu
(That’s me in the corner!),
i biće savršen dan, samo perfect day,
i pićemo sangriju, u parku,
hraniti životinje u zoološkom vrtu...
A kasnije, kada padne mrak,
otići ću kući koju još uvek nemam, nemam,
Mir
Jen-dva-tri-dva: Idemoooooo!!!
5