himna dolaska, nebesa? Ono što dolazi Bošković oseća u speed-u, trash-u – jer ljubav je
tako brza i beskrajna – pa i stihovi Ave Maria!, i razmah ljubavi u njima, imaju snažno,
našem pesništvu nesvojstveno ubrzanje. Uistinu nije reč o tome da je ova poezija iz
štosa metrički zbližena sa nekim žanrovima muzike, na način ugledanja, citiranja,
parafraze, ili prenosa unutar tekstualno nesvesnog, već o tome da određene ritmičke
i melodijsko-jezičke formacije u pesništvu i posebno u rok muzici omogućavaju da se
svet otvori za više od sebe samog. Bogorodica, poezija, muzika, ljubav osnovni su
pokreti toga ubrzanja, osnovni prelazi u brzinu večnosti:
i pokrenuće se Gospodnjim dolaskom brzina, Doći ću, brrrm, brziiinaaa,
i kada dostigne ubrzanje ljubavi
(dždždždždždždždždžd),
ovaj svet će nestati, nestaće materijalni svet, fijuuuuuuuu!
i doći ću, ona će doći, brža od brzine svetlosti, zuuuuuum,
i pesme će postati nevidljive i lepe,
slova će se ispisivati na svetlu, vetru, krilima anđela,
doći ćemo, ljubavi, na talasim nebeskog hardcore-a,
i preći ćemo u večnost, draga
(Bogorodica je najbrža, zuuuuuuum, m m m, trep!).
U poetičkom formatu knjige Ave Maria! brzina je mnogo više nego tema ili
figura, pa je to drugo teme i figure operativni sistem ove velike pesme. Kao retko
gde, u Boškovićevoj poeziji čitanje može da oseti sebe, jer otkriva duh novog
iskustva koje prolazi kroz njega, otkrivajući tako i sebe kao događaj, pa je svest o
izmenjenosti poetskog horizonta slivena sa svešću o izmenjenosti čitanja. Poput
znamenite junakinje Luisa Kerola, čitalac dugo i srećno propada kroz rupu. A što
pada dublje, što ide dalje, kao u dubine svog srca i sna, svog duha i svoje tmine, sve
se neverovatnije, dramatičnije i lepše stvari otkrivaju. Kako se tek ona svima znana,
a ipak tako tajnovita misao, sa početka Disove Tamnice, sada može lako razjasniti:
To je ona pesma! Gde sam pao i ja! Čitalac će pomisliti ovo i pre stiha praštajte što
padam u jezik [...] a samo jurim. I zaista, brzina u ovoj knjizi mogla bi se sravniti sa
brzinom jednog superaviona F-16 (zar smo zaboravili da je pesnik rođen februara,
šesnaestog?), ali ovo sravnjivanje ne bi bilo potpuno, pošto Bošković zna i za
nadbrzinu: Bogorodica je najbrža od svih svetih! I baš o njoj, svetoj i najbržoj, jeste ova
knjiga, Ave Maria!. Dragan Bošković intenzivno misli o dobroti, ali čitati Ave Maria!
znači sresti se sa jednom neočekivanom dobrotom i okusiti gorčinu svoje nesviklosti
43