Zdravo, Marija, drago!),
i konačno ćemo imati samo jedno srce, ne dva, tri, dva, ne, ne, ne,
i sijaće jedan polumesec, ne dva, ne, ne, ne,
i, ne, Aku, bebe, neće više vladati vremenom,
i neće biti razlike između juče, danas, sutra, ne
(vremena nema, nema, nema...),
da, Amen: nemA, nemA, nemA,
samo biću tu, da, da, da, Aleluja:
Lu (Andreas-Salomé), Lula, Luja, duja, tuja, truja,
Lu, Lu i ja, i tog svitanja, novog, melodija...
26
Da, oduvek me je zanimalo
kakva će biti ta melodija svitanja, himna dolaska, nebesa,
i uvek sam je osećao u speed-u, trash-u
(ljubav je tako brza i beskrajna),
da, rekoh, Kreator, Upright Citizens, Codex of Death,
trube Jerihona, trubači Apokalipse,
sedam gromova, Te Deum, I’m the hunted,
a vremena više neće biti, nema, anđeo tvrdi, rekoh vam
(i biće vreme, i vremena, i pola vremena),
i pokrenuće se Gospodnjim dolaskom brzina, Doći ću, brrrm, brziiinaaa,
i kada dostigne ubrzanje ljubavi
(dždždždždždždždždžd),
ovaj svet će nestati, nestaće materijalni svet, fijuuuuuuuu!
i doći ću, ona će doći, brža od brzine svetlosti, zuuuuuum,
i pesme će postati nevidljive i lepe,
slova će se ispisivati na svetlu, vetru, krilima anđela,
doći ćemo, ljubavi, na talasima nebeskog hardcore-a,
i preći ćemo u večnost, draga
(Bogorodica je najbrža, zuuuuuuum, m m m, trep!),
tako mirni, lako i tiho, bez zvuka, kao Alisa u zemlju čuda:
Evo, vidite, kako vam se mit o apokalipsi ruga,
izneveravajući vaše očekivanje karakterističnog dekora,