(ooooh, dosadnih li, tako lepih metastaza alkohola),
biću tu, niko neće, niti će, Dođi mi, dolazim, hodam, drugačiji i novi,
i budna ćeš biti,
i oči, suze, će biti tako budne, tako lepe, trep,
i voda će govoriti, da, da, govoriti, šmmhmm, šmmmm
(Are you talkin’ to me?),
i biće lice u pesku, na vodi, slanoj vodi, Jonskom moru
(Više volite Jadransko?),
biće lice, tvoje, moje, dodirivaće ga jagodice prstiju,
i sijaće oči, drip drop drip drop drop drop drop,
i sirene će zavijati kao pregaženi psi
(tako zavijam na uvodne taktove I’d Rather Go Blind:
auuuuuu, auuuuu, grrr, auuu, vov-vov, av-av)
jer nemam gde da odem, Dođi, evo me, ni mm, ni m od tebe,
i sijaće oči, isperutani obrazi,
i imaćeš ruke, pocepane rukavice, jagodice prstiju...
24
I biću tu, Bogorodice, m m m,
rano izjutra ću biti, bićemo mi, čudo će biti,
za sve puste ulice doći će naše cipele, patike, naš hod,
doći ćemo, u crkvu Svetog Spasa, Poljsku, smederevcem,
dva mačeta će doći
(Mir Hristov!, rukovaćemo se),
i neće nam biti potreban Beli kašmir,
ispijaćemo destilat decembarske kiše,
rakiju od 17 gradi zrelog rajskog voća
koju peče skinhead, Jahve, Bog
(: Mala, sipni jednu bogovaču!
: Long Island ice tea???!!! ‒ Ne hvala!),
a voziću Mitsubishi-ja (brrrrrrrrm!),
možda konačno Mustang-a (iiiiiiihhhhhhh!),
sa otvorenim prozorima
(Dodaj taj gas, Gale!),