А ona, ta devojčica, sa buketom cveća,
pucaće od estrogena
(: Gde je ova žena bila do sad?),
i osećaću je čulima koja ne postoje
What’s
(trajaće pola časa, jednu bocu vina),
i sastaću se sa jednom ženom
(kako je rekao Polumesec prvi),
i sunce neće sijati
(sećate se, isključio sam ga, klik),
samo će ona zapaliti cigaretu
(da, da, brzo, sećate se, kao da nešto krade),
i uz poslednji udah dima, podignuti nos
(Namćor, rekoh vam!),
i prošaputati: Kada ćeš mi doći?
Samo ona više neće biti Gospa s oreolom,
niti će imati tri crvene ruže na grudima
(one su procvetale u srca),
i stvari će se smanjiti, biće tako male, smanjićemo se i mi
(u ljubavi se sve tako brzo smanjuje,
ljubav je ono što može da stane u malu šaku,
trunčica, tek mrvica je ljubav),
i bićemo bubamare koje očima samo jednom trepnu: trep!
(Ashi and Jack),
i ješćemo male karađorđeve šnicle,
baš male, majušne kao smoki
(Ne plači, dragi!),
i dok se budu čuli Fingers-i, i XTC,
i dok Strummer i Jones budu urlali What’s My Name
(i oni će doći, stajaće pored mene),
naša tako mala deca već će hodati,
od kockica sklapati ovaj grad – zapisano je – ovaj kosmos, svet,
našoj deci ćemo sklapati oči na večni san.
19