20
(Pričaće mi kožom,
videće me, čuti, unutrašnjom stranom materice...),
a m m m će značiti „ljubi me“, „gde si pošao“, Dođi,
i biće toliko neuporedivo
(a neuporedivo je samo ono
što se prvi put u životu radi),
i izmešaće nam se telesni sokovi i mirisi, uffff,
i neće više svickati lampica na telefonu
(majušna ljubičasta lampica),
i neće se više čuti zu-zu vibracija:
srce će kucati zu-zu, ja-ki-ca,
i umećemo lepo da kažemo: izvini-hvala-volim,
i šćućurićemo se, u gnezdu, sakriti iza smederevca
dva šugava i olinjala mačeta
(I Hrist je rođen šugav, u štali, pored vatre!)
: Šapica i Flekica, dva polumeseca, drago nam je!
(I stvori Bog, muško i žensko stvori ih!),
i pipkaćemo šapicama oko sebe, m m m
šuškati se jedno uz drugo
(: Koliko se vi volite, bre!):
I dok delovi plafona budu otpadali pod udarom raketa,
i dok budu odjekivale detonacije, BOOOOOOM, detonacije
ljudi će ležati, mrtvi
(mrtvi ljudi se mrdaju!),
a zemlja će gubiti gravitaciju, i kao kamen padati u bezdan
(samo jutarnja zvezda ima ključ bezdana),
i kada sa oblaka Isus bude kročio na taj kamen,
ljudi više neće biti,
(U početku stvori Bog zemlju!),
a videće njegove oči, vidi Isuse, kako između planeta lebde
(U početku stvori Bog nebo!),
smederavac i dva šugava mačeta.