Vratio se ćapanju, naručih Crnog Đorđa po simpatičnoj
konobarici.
Danka me nije gledala, ali se osjećala neprijatnost od
njenog stola kao benzin na pumpi. Trut guta ostatke iz
tanjira, ruke su mu umazane, odlazi u toalet. To je moj
trenutak.
Vadim olovku i pišem broj nokije, valjda neće ponovo
da me zajebe. Mijenjam te polovnim ajfonom ako to
učiniš. Prijetećim pandurskim tonom sam se obratio
mobilnom aparatu.
Priđoh i pružih joj ruku ostavljajući ceduljicu.
– Dobro veče, Danka.
– Zdravo, Zorane, evo baš sa direktorom nešto o
poslu…
– Ma znam. Namignuh sporo, debeljko se vraća
zatičući me nad njegovom stolicom. Popih njegov
konjak naiskap.
Kurvoazije, pretpostavljam, gosparu?
Nijemo me posmatra dok izlazim iz Kastelite, tako se
zove ova sramotna konoba. Napolju me izvjetri hladna
zavjesa vazduha. Sad sam dobro, sad sam mnogo
bolje.
Nesvjesno nabasavam pred Orijentir, zavirujem
unutra, nikad ne obraćam pažnju ko tačno dolazi u
međupauzi Dacinog čišćenja. Za pultom žena, plavuša,
izblajhano plava kao prvo sijeno mog sela. Divne
pozamašne grudi, nasmiješila se širokim osmijehom
92