da budu gotove, vrele napuhane još vrelijim vazduhom koji bi pomiješan sa vanillin-šećerom udario u moj i tada veliki nos. Mmm, perfekcija! To me napuni energijom, sjeo sam u vrh busa, jedva da sam osjetio ledenu kišu, minus štipa, ali ne danas, vrijeme je čudno, klimatski udari su sve mijenjali, vjerovatno Hari ima ideju o čemu se tu radi. Maje znaju ili Vanga, ići ćemo kod Vange sutra ako se ne varam. Ne znam šta osjećam povodom toga, ali volim te planove, sve me to odvraća od Lorejn i nemogućnosti da doprem do nje, još uvijek. Zašto ta žena ne odgovara, ovo nisam očekivao, nisam smio da se ženim, a Đole mi je svjedok, ne smijem ni sad, primio bih duple batine svaki dan od Šampiona u zamjenu za brak i još bih se zalijetao kao Navodni u zamjenu za taj privid slobode. Toliko o hrabrosti u samoći, toliko o muškosti Zorana K. Uplakan prozor me provocira, ima nešto u suzama koje ne mogu da ispoljim, plakao sam nekoliko puta pred Lorejn. Čovječe, to prija, čisti restart, suze su kao i fekalije, toga se čovjek mora riješiti inače se nadimaš u glavi, grudima i crijevima. Upravo to osjećam dok bus staje nedaleko od Orijentira. Svi ti gasovi, mrzim ropstvo straha. Ja sam crnac u Lorejninim plantažama. U dva sata otvaram ulazna vrata hostela, noć bješe relativno hladna za ovo doba godine. Počeh da ispucavam tehnike opterećen onim što sam nekoliko sati unazad gledao.
74