sklanjajući pogled sa tog trenutka večeri. To je to, to je
moj roman, Šampion ga ovdje ima!
Sve moje stranice je rasuo po ringu i gledao sve te
ljude kako pojedinačno nadahnuti citiraju stranu po
stranu, rečenicu po rečenicu, riječ po riječ, da bi
posljednji pasus pjevali uglas kao vojnici himne, ali
Navodni nije pao, odbio se od Šampiona i spuštenih
ruku sa osmijehom na licu se zaleti glavom i udari u
bradu Šampiona koji zbunjen postupkom pade na ring.
Kepec sudija prekida meč, Šampion je na nogama,
gledaju se ubilačkim pogledima, ring je pun,
diskvalifikacija Navodnog, Šampionova ruka je u
vazduhu. Masa iz snažnog lokomotivskog zvižduka
prelazi u ekstazno pjevanje suludih navijačkih pjesama.
Šampion stoji na tronu rasječene brade od Navodnog
koji se smiješeći okružen svojim trenerima izvlači iz
sale.
Fanta crven od urlikanja strčao je u međuvremenu u
ring, ljubi i tapše Šampiona kako i ostale hijene s
treninga.
U njegovom uglu trener zadovoljno posmatra znoj
ljubimca iza konopca, prisjeća se svog vremena, lakim
pokretima mazi vrhove svojih pesnica, možda razmišlja
da li bi u svojoj najboljoj formi pobijedio Šampiona,
isto se pitam, samo što ću ja to uskoro i saznati. Trener
osta neprimjetan, ne prilazi, ne viče, isti bješe i tokom
meča, nijem. Možda je to kraj jedne velike ljubavi? To
me sad smiruje, volim da mislim tako, isto tako volim
72