Sjeli smo na vrh tribina, imali smo odličan pogled na
sredinu gdje se ring nalazio.
Fanta, vidno uzbuđen, melje kikiriki viličnom
mješalicom glasno, tako da su ljudi okolo počeli da se
zgledaju pokazujući prstom na njega. Nije mario za to,
očekivao je Šampiona.
– Nadam se da će ga razbiti, ovaj lik je fan odreda El
Mudžahid, upratili smo ga na Fb-u, oni nas nimalo nisu
gotivili.
– Ma znam, šta je - tu je, važno je odraditi meč dobro,
ovdje su druge stvari bitne, a ne društvene mreže i ti
ludi fanatici.
– Tako je, Zorane, tako je! Uzmi kikirikija!
– Ne mogu sad, možda kasnije.
– Kasnije neće da ga bude – smiješio se.
Odobrio sam klimanjem bradom. Voditelj programa
poče da zavija kao sirena pred bombardovanje
najavljujući prvi meč.
Dvorana
poprilično
ispunjena
neizbježnim
dobacivanjima odavala je mjesto željno krvave borbe.
Miriše u zraku kao da i sam treba da se borim, osjećaj
spokoja daje daljina tribine od ringa.
– Dogodine ćeš i ti, Zorane?
– Aha. Slagao sam.
– Što ti ne radiš danas?
– Moj borac otkaza… I bolje, u lošoj formi sam.
Zato ne želim da budeš tu kraj mene… (otpjevuših)
– Molim?
68