On krenu lijevo, ja lijevo, on krenu desno, ja pravac, on naglo pravac sredinom i ponovo smo se pogledali. Moje visine, u crnom sakou i sivoj košulji, nešto krupniji od mene, visokog širokog čela, usta kao riba, samozadovoljan osmijeh na licu. Ponovo me pogleda, stoji mirno, izrazito debeli obrazi kao svinjske šnicle su takođe mirovale na hladnom decembarskom jutru. Stajali smo obojica tako, sekunda, dvije su trajale kao vječnost, onda sam nastavio na lijevo preko ivičnjaka ne osvrćući se. Naježih se, nešto zastrašujuće je bilo u ovom čovjeku mojih godina. Pokušavao sam da ne mislim ko je, ali do vrha Starčevice sam donio odluku da je ili pravnik ili ekonomista, ništa drugo nije ulazilo u opis utjerivača straha u ulicu, u dušu noćnog prostaka. To su morale biti takve profesije, ipak sam ja bokser u usponu, zamalo akademac, zamalo suprug najdivnije žene na svijetu, zamalo primljen u struku, zamalo pisac, zamalo sređen, zamalo on! On je u stvari uspješan čovjek, ono što ja ovog jutra svakako nisam. Kupao sam se dugo kao prevarena djevojka u holivudskim filmovima. Majčina hrana se pokvarila, sve sam to zgužvao i bacio. Stan ugodno topao, Toplana je brižna ljubavnica ovog jutra. Izvadih sardine na sto, iscijedih ulje u sudoper i odvojih sitne pršljenove iz njihove sredine, te stvari su zgražavale nevino nepce. Na radiju Majls Dejvis forsira Samertajm, za stolom sam samo u boksericama. Na jedvite jade otvorih teglu
66