– A gdje je Vanga? – upitah nakon neprijatnih dva
minuta.
– Vanga nije tu danas.
– Nije? – upita Hari sažaljivo. – Kako, zar nisu danas Svi
Sveti?
– Jesu, ali je Mars u pogrešnoj kući. Pokaza očima na
kalendar pored uramljenog postera Partizana iz
vremena Titove Jugoslavije. Kad smo izbliza prišli
kalendaru ispisanom različitim mjerenjima i
rezervisanim danima ugledali smo indijsku sličicu Sai
Babe u uglu postera osvajača Maršalovog Kupa,
Bogorodicu i potkovicu nešto manjih razmjera.
– Kad možemo doći ponovo da je vidimo?
– Prekosutra, dođite prekosutra, primiće vas
vjerovatno.
– Vjerovatno?
– Da, vjerovatno – ponovi ne skidajući pogled sa
ekrana.
Izašli smo. Hari tužno pogleda u daljinu te krenu prema
„аlfi“, meni je to sve bilo komično, pa sam malo
poganjao kokoši, što ga nasmija.
– Biće Vange, Hari, ne brini.
Jedna kokoš mu prođe kroz noge u strahu od moje
četrdeset šest gojzerice. Hari tugom na licu pokaza da
nedostatak Vange ne može nadomjestiti detlačka
brzonoga kokoš.
Hari uvijek vozi poštujući propise, ali ne danas. Osjeća
propast sebe i Marte, grčevito je držao volan, nije
55