govorio, rapidno mijenja brzine, na radiju Plundered
my soul nije pomagala. Izađosmo na glavni put nakon
manastira. Iza nas Detlak nestaje, vraćali smo se brzo u
stvarnost, Hari je to znao. Prebrzo za sve, tako i za
saobraćajnog policajca koji zamahnu crvenom palicom
nakon druge okuke. Harijev izraz očaja i nestanak krvi
u licu uletješe mi u lice.
– Šta da radimo, Zorane, šta da radimo?
Dok mu zdepasti pozornik kuca na prozor, u panici
traži dokumenta. Otvara vrata, naglo zatvara, spušta
staklo.
– Oooprostite, malo smo požurili.
– Saobraćajnu i vozačku, molim.
Hari predade dokumente treskajući nervozno
ramenima očekujući neku samilost.
– Pusti mene, Hari – rekoh mu tiho.
– Išli smo kod Vange – dobacio sam sa suvozačevog
mjesta.
Pandur spusti glavu u auto, analizira nam lica kako
samo pripadnik murije zna.
– Vange? Vanga danas ne ordinira, probajte
prekosutra, vjerovatno će vas primiti.
Zgledasmo se nas dvojica u čudu.
– No, gospon policajac, hvala Vam na ljubaznosti i
razumijevanju zbog naših problema, znate, žene.
Evo vam mali poklon, izvukao sam mesnu štrucu
namijenjenu Vangi kao natura i predadoh uz ljubazan
pogled debeljku koji sve vrijeme negoduje glavom.
56