Moram dobiti nokaut na oba polja, ne računajući
Lorejn, to nije upitno, ne smije da bude.
Raspoređeni smo u parove nakon stanke od dva
minuta, dopao sam visokom vretenastom mladiću, i
sam imam oko 190 cm.
Nije mu se to dopalo.
– Danas vježbamo krošee – promuklim glasom
zagalami trener.
– Naizmjenično, kreni!
Poenta je da sa svojim podignutim ramenom spriječiš
udarac u lice, dok on odrađuje udarce.
Zabio je snažan kroše, skoro paralizujući lijevo rame.
Trpim, očima ispituje moje bezizražajno lice.
Pokušao sam vratiti istom silinom, ruka mi se bukvalno
odbi o stjenovito rame.
Nije čekao, ponovi snažan udarac na isto mjesto, teško
držim gard. Ovo je osveta što sam došao, nisu me htjeli
i ovako su me mogli otjerati. Nisam smio da se žalim,
da komentarišem snagu udarca, drugi su solidarno
radili vježbu.
Izdržao sam osam ponavljanja, zatim otišao da pijem
vodu, što trener kiselom grimasom isprati.
– Vratiću se. Trčkarao sam u svlačioncicu kvaseći rame
hladnom vodom, ruku sam teško dizao, prebio me,
mrtvo rame traži odmor.
Nisam smio napustiti, ne sad, nikako.
Umio sam se, zatim mahao rukama u propeler da
opustim ranjen mišić.
47