Kad sam se vratio smješkali su se svi osim Fante i
Šampiona koji sve ignoriše klepajući strahovito brzo
okačen džak.
– Idemo, fokuseri!
Odahnuo sam na trenerove riječi. To mogu raditi.
Veze dva, tri udarca su pozitivno uticale na rame,
mogao sam ih izvesti sa Ubicom ramena do kraja.
Vježbe snage sam takođe uspješno odradio.
Sparinzi su došli, neraspoređeni smo stajali po strani
gledajući Šampiona kako radi sa Ubicom ramena.
– Ovo će biti nešto – šapnu Fanta.
– Počni! – odredi trener stajući van ringa nasuprot nas.
Ubica i Šampion su kružili jedan oko drugog, Ubica se
opipavao tražeći isto odobravanje od Šampiona koje
ovaj odbi sa dva povezana aperkata pod rebra.
Ubica spontano skiknu i pade na koljena.
To je bilo to.
Ubica briše pognuto lice, Šampion ga rasplaka, ali ne
zbog udarca, već iz sujete, njegov heroj ga ponizi
nakon onog što je učinio za njega.
Šampion izađe, Ubica se digao i teškim koracima ispao
iz ringa.
Trener mu zadiže majicu, nakon par bolnih dodira
zaključi:
– Napukla dva rebra, dvije sedmice odmora.
– Nije trebalo – reče savjetodavnim tonom Šampionu.
– Pa da – odgovori Šampion nonšalantno – nije, desilo
se.
48