da je on samo čekao svjetlo da dođe i obasja obaranje
viteza tame.
Trener me opet nije pozdravio. Naredi trčanje oko
ringa u vremenu od dvadeset minuta, nije bilo
iscrpljujuće kao kad sam prvi put došao. Izgubio sam
šest kilograma od tad, mišićna masa se formirala. Noge
su bile lakše, nisam imao njihovu kondiciju, poštovali
su moj znoj, trud, dahtanje i nisu htjeli da prave krug
iznad. Šampion nije dozvoljavao, vjerovatno bi njegovi
ljudi s odobravanjem htjeli da me ponize i obeshrabre,
ali on ima dovoljno časti, možda predosjeća u kostima
osvetu, možda želi da se predomislim, da ne dođem
ponovo, da sve to prođe, da se alfa mužjak ne dira, ne
izaziva, da hijerarhija ne bude narušena. Nisam ni želio
tron, ni drugo, ni treće mjesto, samo osvetu, razbijenu
vilicu, nos, bilo šta. On mora to da osjeti od mene,
onda smo kvit. Otići ću, neću se vraćati, on nek vlada
ovim carstvom strunjača, rukavica i teškog znoja koji
ne napušta salu. Izgleda impozantno dok trči u sali, u
uskoj tamnoplavoj potkošulji i šortsu iste boje. Pokreti
su naglašavali vretenaste planinske masive koji su
ulivali poštovanje, sve te godine rada, on zna svoj put,
on nije šarlatan, on je istinski borac.
I ja imam svoju misiju, ljubavnici nisu bokseri, ni pisci
nisu bokseri, bez obzira na fotografiju matorog
Nabokova u rukavicama, pisci nisu bokseri, bar ne u
ovom fizičkom svijetu, inače se zna kakvih sve teškaša
u dugim rundama i teškim nokautima imaju Rusi.
46