Naglo se trgnula, šarenom kuhinjskom krpom je
mahala pravdajući mi tradicionalnu pedagogiju.
– Treba malo, ti si bio nemirno dijete, i ti i tvoja braća.
– Zato su pobjegli u Ameriku – zezao sam je. Zatim je
brzo poljubih u obraz da to ne shvati doslovno.
– Kako je na poslu?
– Dobro.
– Redovna plata? – nastavi otac inspektorski.
– Da.
– Ispiti?
– Bez promjene.
– Šta planiraš s tim?
– Planiram.
– Hoćeš da idemo na kafu? – počeo sam da ga
nerviram, njegova široka ramena širila su se kao
srednjovjekovni štit pred bitku, naglo je skrenuo je s
teme.
– Hajmo do centra.
Mama se posljednja obula zbog sve te hrane i plavom
lađom, kako sam zvao pasat karavan roditelja, otišli
smo popiti kafu u pomodnom kafeu u centru
komentarišući vrijeme, politiku, sjetvu, žetvu, konje i
neke konjaste ljude iz sela.
– Ima li djevojaka?
– Nađe se. Bježim od ćaćine teme čeprkajući mobilni
telefon.
Otišli su nedugo zatim. Majka me izljubi i izgrli, ubaci
mi nešto novca u džep, dok je otac išao po auto.
43