Springstina, to je poklon od Lorejn, Lorejn, večeras će
Brus da gleda some action, some dancing in the dark i
ti to apsolutno ne možeš da spriječiš, hamburška
patko: – Gak, gak – gegao sam se zadovoljno po
stanu.
Posteljina je užasno prljava, nema veze, ugasiću svjetlo
kad dođe Sonja. Svijeća je tu u ćošku, u čepu od tegle,
poklon od Lorejn.
Istuširao sam se i pojeo sardine, istuširao sam i
kupatilo. Rana iznad oka je sad samo ožiljak koji će
privlačiti budale i opičene žene, no dobro, imaće ga i
on, propali Šampion.
Neće znati šta ga je snašlo. Mahao sam direktima na
mokrim pločicama izazivajući pad. Trening bi sad
dobro došao, ali prvo borba sa Sonjom.
A sad, sad lak dan, spavanjac, san.
Došla je ranije, probudila me, u polusnu, polunag,
napaljen, skinuo sam je i bacio na krevet.
– Dobar dan i tebi.
– Okreni se, Sonja.
Njeno dugačko tijelo prosuto na krevetu čeka da ga
dodirnem. Masirao sam joj noge, vanjski dio, laganim
kružnim pokretima, pomjerala je kukove iščekivajući
više, pokrete sam proširio na listove i početak bedara,
kružio sam kao dosada, bila je vrela, stenjala je ružno,
grgotala je kao mlado ćurče. Sjetio sam se Lorejn, ona
je zvučala divnije, tiše, ženstvenije, sjetio sam se
Lorejn, prokletstvo, to nije bio plan.
36